Nije mogao gdje sjesti, bilo je slobodno samo mjesto pored jedne cure u gornjem desnom kutu predavaonice. Ime joj je bilo Alice i ona je bila također osoba koja je imala predrasude pa je isto tako na pokušaj Elliotove pristojnosti i ljubaznosti ona odgovarala kratko i brzo kako bi konverzacija s njim što kraće trajala. Siguran sam da je znala kakav je Elliot iz nutra i izvana inaće, a ne kao danas da bi mu sigurno pružila šansu. Elliot se osjećao tužnim jer nije lako kada ste novi u gradu, a ljudi vas ne prihvaćaju. Većinom su svi pisali na svoje laptope, rijetko je tko imao bilježnicu i olovku, a nitko osim Elliota nije imao tuš i pero. Nastalo je kratko podsmjehivanje i komentari tipa. „Zar je on ostao u srednjem vijeku?!" ili „Da mu kažemo da je dvadeset i prvo stoljeće?!". No Elliot nije na to obraćao pažnju niti je želio uzimati k srcu njihove provokacije, sjedio je za mjestom pisao i mudro šutio. Kada se predavanje bližilo kraju Alice je upitala Elliota hoće li za slijedeći predmet da mu ona posudi tehničku olovku i gumicu kako se ne bi morao patiti s tušem i perom. Naravno da je Elliotu bilo drago što mu se netko obratio pa makar i s ovakvim pitanjem, ali Elliot od svoje pete godine koristi tuš i pero te mu je veća tlaka tehnička olovka ili kemijska nego li tuš. Sjećam se tog slatkog osmijeha s iznimno visokom razinoom sreće kojeg je uputio Alice te se ljubazno zahvalio, ali odbio „pomoć". Alice je tada shvatila da ima nešto čudno, posebno, ali i lijepo na rašćupanom, tintom upraljanom i pogužvanom momku, nije mogla dokućiti što, ali svakako je znala da nije običan niti sličan kao dečki iz Leedsa. Kada je zvonilo za početak odmora prije nego li je se Elliot spakirao, Alice je upitala čime se bavi i što ga ispunjava, a on je samo odgovorio da su to nesvakidašnji hobiji s kojima odmara i dušu i tijelo. Alice ga je u čudu gledala jer ne samo da je izgledao neobično već se tako i ponašao te pričao. „U redu Sheakspeare, može li neki primjer?" Zezala ga je Alica, pa je Elliot odmah i prihvatio. „O djevo ljupka, time čime se ja bavim je moja stvar, a primjer bi vam najbolji dao kada bih vam rekao da je poezija u srcu mom dok s lirikom za ruku noću hodim. Ta pjesme su ono što moje tijelo ispunjava." Moram priznati da sam i ja bio na mjestu od Alice i ja bih se krenuo smijati jer pričati ovako u dvadeset i prvom stoljeću je i više nego suludo i neobično. Alice se čak i svidjeo Elliotov način govora pa je i ona pokušala. „Elliote sine Brizzeov, odakle ti korijeni teku te što te je dovelo u ovaj kraj?" Kao djeca koju pustite na igralište, baš tako su izgledali ovo dvoje mladih sretni i veseli ne brinući se o tome što misli okolina o njima dok prićaju kao da su pobjegli iz Romea i Julije. „U redu, ajmo sad ovako. Ime mi je Elliot i dolazim iz Teessida, sin jedinac sam, a u slobodno vrijeme igram šah, pišem pjesme i čitam knjige. Volim životinje, a posebno konje, trenutno stanujem tu u blizini deset minuta dalje od fakulteta i to je manje više to, a što je s tobom?" Vidjelo se u očima Alice da joj je Elliot poprilično zanimljiv i da su predrasude koje je imala pale u vodu jer nisu bile niti upola točne. „Moje ime je Alice i dolazim iz Bradforda, vidim da imamo dosta sličnosti jer baš kao i ti, ja također pišem pjesme, poeziju najviše, volim životinje, a najdraža mi je Papiga i to pogotovo one koje mogu pričati pa se možeš svađati s njima ili diskutirati o nećemu, a što se tiće sportova i mojeg atletskog života volim trčati po parku u jutarnjim satima kada je zrak još svijež, ostalo ako te zanima uvijek možeš nazvati i pitati na broj 079 884 8799." Elliot se nasmijao i upitao Alice da ponovi ovaj zadnji dio. Ona se nasmijala i rekla. „Mogu ti ponoviti, ali svejedno ti je kada to nije moj broj za njega ćeš se ipak morati više potruditi i biti malo kreativan." Kada je to rekla Alice je samo ušla u učionicu, a Elliot je ostao blago zamišljen i sretan na vratima par trenutaka dok nije ušao u učionicu, ali nije sjeo pored Alice jer je mjesto do nje već bilo zauzeto. Predpostavljate da je koncentracija našeg Romea dvadeset prvog stoljeća bila ravna nuli jer prvi put osjetiti ljubav u ovako brzom roku nije mala stvar, ali ipak iz sata je izvukao jednu pozitivnu stvar. Našao je naćin i smislio je ideju kako će doći do broja od Alice.
