Sve Njegovo 🔛

30.

"Kamo idemo?" Upitam.

"To je iznenađenje, ljepotice"  Ljepotice? Prešao je iz ljubavi u bebo, iz ljubavi u ljepotice. Vau. U redu.  Odjednom se zaustavimo ispred velike kuće. Zbunjeno ga pogledam. Želi nas vidjeti njegova teta? Čekaj pa on nema tetu...

Gdje smo!?? 

Uhvati me za ruku i polako me odvede do ulaznih vrata na kojima stoji muškarac. Pogne glavu i baci Romanu karticu. Roman mi je pruži.

"Što?"

"Otvoreno" Izjavi. Ugledam okvir za 3D prepoznavanje. Provlačeći karticu začujem zvučni signal.

"Stavi palac na to" Kaže dolazeći iza mene. Učinim to. Zatim zatraže lozinku. 

"Koju želiš?" Upita.

"Čija je ovo kuća?"

"Nečija meni draga" Ugrizem se za usnu i utipkam datum njegovog rođendana. Tad začujem još jedan zvučni signal i zaslon je prihvati. Zatim on pritisne palac i unese istu lozinku.

Vrata se sama otvore. Pogledam Romana i on me uhvati za ruku ulazeći u kuću. Dočeka me velika dnevna soba. Svjetla se upale i podignem pogled kako bih vidjela namještaj. I dalje sam zbunjena dok mi Roman obavija ruke oko trbuha ljubeći mi vrat. 

"Čija je ovo kuća?"

"Već sam rekao... nečija meni draga"

"Zašto je na meni otisak palca?"

"Jer taj netko meni drag ste samo ti i naša beba" Pogledam ga u potpunom šoku dok mi ljubi usne.

"K- kako misliš?" Zbunjena sam... Ne nisam... Ne mogu to prihvatiti... jednostavno ne mogu. Zahihota se. 

"Ovo naš dom bebo" Kaže ljubeći me u obraz, a usne zadrži na obrazu na minutu i odmakne se. Osvrćem se oko velikog ulaza.

"Ovo... ovo je... naš dom?"

"Da. Ovo je moj dar tebi, moja suprugo... iz ljubavi i sreće." Zahihotam se od sreće brišući suzu. On spusti pogled na moj trbuh. 

"Vidi mali bebice... tata mi je nešto poklonio... i to mi se sviđa... tvoj tata je dobar, jako dobar čovjek" Osjetim udarac i opet se zahihotam.

"Hvala"

"Hvala ti... što vjeruješ u mene i pružaš mi šansu... i što si mi pružila obitelj koju nikada ne bih imao" Nasmiješim se dok mi briša suze.

"Ne plači dušo ... ovo je sve za tebe" Htjela sam ga poljubiti i čvrsto zagrliti, ali ne mogu zbog svog velikog trbuha. Ali to ne zaustavi Romana... koji se nagne i poljubi moj trbuh prije nego što me strastveno poljubi. 

"Pokazat ću ti prizemlje. Budući da nećeš ići gore"

"Zašto!!??" Upitam.

"Neću ti dopustiti da hodaš gore-dolje ljubavi" Klimnem glavom s razumijevanjem.

"Opremanje je gotovo... samo treba napuniti namirnicama i ostalim stvarima... ali mislim da bismo trebali pričekati dok naša beba ne poraste..."

"Dok se sve ne posloži nakon tvog porođaja... Pa... Vjerojatno za 4 mjeseca. Dok ne dođeš u normalu" Klimnem glavom.

"Savršeno" Sjednemo na sofu, a on je spusti kako bi mi bilo ugodnije. Wow, sofa se spušta. 

"Mislio sam da ću ti to pokazati nakon što beba dođe na svijet, ali ne mogu si pomoći"

"Sviđa mi se... puno" Nježno ga poljubim.

"Što se tiče naše bebe... Beba će voljeti njegovu ili njezinu sobu"

"Isto je kao što je mama dizajnirala" Nasmiješim se i osjetim kako se opuštam.

"Tvoja mala ljubav čuje tvoj glas" Zahihotam se i poljubi me u trbuh.

"Hmm." Pjevuši.

"Tata toliko voli tvoju mamicu..."

"Uvijek će te cijeniti i voljeti" Kaže ljubeći me, provučem ruke kroz njegovu kosu i pogleda me. 

"Ostanimo ovdje neko vrijeme." On klimne glavom.

_
_
_

"Ohhh... ovo je slatko!!" Crystal kaže.

"Otvori ovu Ava" Ken kaže predajući mi kutiju. Dobili smo brojne darove od Romanove rodbine, kao i od moje... Prve koje otvorim su od oca... U jednoj je odjeća, u drugoj su bile igračke, a trećoj plišani medvjedići. Obožavam ih.

"Oh, Tata pogledaj ove... Mama se igrali sa mnom s njima" Pokažem mu igračku. Zahihota se i uzme mi ga.

"Zapravo si slomila jednu od ovih što te dovelo do ludila" Svi prasnu u smijeh. Uzmem mu automobil i stavim ga u kutiju s igračkama.

"Čekaj, igrala si se s automobilima?" Upita Crystal.

"Oh, vjeruj mi... igrala se s bilo čime... a onda je prekinula" Suzim oči na njega, ali on se jednostavno samo nasmije. Mjesto se udubi kraj mene i odmah znam da je to Roman. Spusti rame i poljubi mi ga. Otvorim novu kutiju i vidim plavu i zelenu dječju odjeću.

"Pogledaj ovo" Kažem pokazujući ga Romanu. Nasloni ruku na glavu na sofi iza mene i uzme je drugom rukom.

"Slatko je" Rekoh.

"Hmm... Je" Kaže ljubeći mi uho.

Nagnem se naprijed da zgrabim još jednu kutiju, ali Roman nasloni ruku na moj trbuh gestikulirajući mi da stanem. Uzme kutiju i pruži mi. 

"Hvala" Otvorim je. Auuuu... Tako slatko. Bio je to mekani pahuljasti pikachu.

"Hehe", zahihotao sam se držeći ga na trbuhu.  Iznenađujuće je ostalo.  Roman se zahihotao gledajući moje postupke. 

"Zaista volim pikachu. Zadržavam ovo za sebe... Bebice.. Mamica uzima tvoju igračku" Tako je mekano i slatko. 

"Kradeš igračke bebe?" Upita Roman.

"Zaslužujem je" Ponovno se zahihota.

"Ššš... Nemoj reći bebi" Začujem kikot od svih.