Sve Njegovo 🔛

20.

Prošlo je gotovo pola mjeseca otkako smo ovdje. Ovo nije kao ljetnikovac, ipak je zgrada u pitanju. On posjeduje čitavu zgradu. Njegov ured je na drugom katu, a treći je za mene. Zaljubljena sam u pogled s naše sobe. U Chicagu još nisu stigle vijesti o opasnosti. Nedostaje mi tata... Marija... puno, jedina veza koju imamo se temelji na mobitelu. Roman ne dopušta nijednoj osobi da nam se približi. Jedino Lincon ima pristup uredu u slučaju nužde.

Poskočim kad začujem pećnicu. Roman se pobrinuo da budem na sigurnom i odlučio je da mu ne smetam ni danju ni noću. Odlučila sam da nemam poslugu jer bih se osjećala nelagodno. Bolje je kad ja kuham. Osim toga, to mi je odvratilo pozornost od Romana. Postavljajući stol pritisnem interfon koji je povezan s Romanovim uredom.

"Hej... večera je gotova" 

"Bit ću tamo za nekoliko minuta, ljubavi" Odgovori.

Uđem u našu spavaću sobu da se malo osvježim. Čujem zvučni signal koji upućuje na to da je moj suprug dolje.

"Ava" Vikne pa se spustim dolje. 

Pogleda me i baci odijelo na kauč. Priđem mu, a on me povuče na sebe. Omota ruke oko mog struka i strastveno me poljubi. Njegove usne mi poljube vrat i osjetim nešto u donjem dijelu tijela.

"V-večera" On se nasmije. Primi me za ruku i odvuče u blagovaonicu. Namjeravam sjesti kraj njega kad me povuče sebi u krilo.

"Kako... kako ću poslužiti hranu?" Izjavim dok pokušavam ustati.

"Ljubavi..." Progovori, a ja se ukočim.

"R-Roman, pusti me" Kažem i ustanem. Nakon što poslužim hranu sjednem pokraj njega jedući svoju, ali on svoju ne jede.

"Ne sviđa ti se?" Upitam.

"Dođi ovamo" Zapovijedi.

"Ali..."

"Dođi ovdje ljubavi" Zahtijeva. Ustanem i sjednem u njegovo krilo.

"Zašto me ne slušaš?"

"S- slušam" Odgovorim. Gladna sam.

"Izgledaš gladno" Omota ruku oko mog struk.

"Hmm" Kažem jedući. Tijekom ovog mjeseca bilo mi je poprilično ugodno pored njega. Osjećam se sigurno, nije me prisilio ni na što, ali u krevetu je, mrzim kad me uzima, ali ne ozlijeđiva me. Volim biti s njim. Nasmiješim se u sebi kad mi stavi gljivu ispred usta, ali odbijem.

"Mrzim gljive" Izjavim.

"Ali dobre su za tebe" Odgovori i opet mi ih stavi ispred usta.

"Ali... ali ne sviđaju mi ​​se" Protestiram plaho.

"Dušo, otvori usta" Kaže strogo. Progutam brzo i odmah uzmem malo vode.

"Kako to uopće jedeš" Promrmljam. Primijetim kako se nasmije.

"Želiš li da zaposlim kuhara?" Upita.  Namrštim se.

"Zašto?" Upitam natrag.

"Ne želim da se umoriš ili povrijediš"

"Ali... dobro je... ja... ja to mogu riješiti" Ne sviđa mu se ono što sam napravila? Oh ne.

"Bi li mogla učiniti nešto drugo za tebe?" Pitam.

"Ne dušo. Sviđa mi se. Jednostavno ne želim da se umoriš" Nasmiješim se i klimnem glavom.

"Uredu je, mogu" Promrmlja kad završim s čišćenjem. Osjetim drugačiji osjećaj na svom tijelu dok mi ljubi vrat.

"Idemo gore" Promrmlja.

"Umm, ali još nisam završila" Odgovorim.

Primi me za ruku i odvede u našu sobu, ali prije toga ugasi sva svjetla. Potom me uhvati i položi na krevet. Njegovi poljupci započnu polako, a ja omotam ruke oko njegovog vrata.

"Sjedni dušo" Skine mi haljinu. Ugrizem se za usnicu dok me ljubi.  Zatim otrgne donje rublje s mog tijela čineći da uzdahnem. Nagnem se i uzdahnem kad uđe u mene bez ikakvog upozorenja. Uđe u mene duboko, tad osjetim oštru bol u trbuhu i vrisnem. 

"Ava!" Roman zabrinuto vikne i polako se izvuče.

"Što nije u redu?" Pita zabrinuto, odmahnem glavom i ugrizem se za usnu.

"Boli me" Izjavim crvena. 

"Jebenti" Promrmlja ljubeći mi usne i lice.

"Žao mi je djevojčice, nisam to htio"

Što je ovo bilo?

"Dobro sam" Bol ubrzo izblijedi.  Roman me uhvati i odvede u kupaonicu. Nakon nekog vremena zaspem.

_
_
_

Probudim se kad osjetim vruće poljupce na obrazu i vratu. Okrenem se i vidim Romana.

"Jutro dušo" Slabašno se nasmijem. Kad pokušam sjesti, opet osjetim bol. Uhvatim se za trbuh i namrštim.

"Jesam li ušao previše oštro?" Upita Roman postavljajući me u svoje krilo.  Ne progovorim ni riječ nego samo naslonim glavu na njegovo rame.

"Ava... odgovori mi... jesam li bio previše oštar?" Ovaj put me upita strogim glasom.

"Ne nisi..." Poljubi me u usne prije nego što me pokupi i odvede u kupaonicu.

"Zar... zar nemaš posla?" Ne odgovori.

"Boli li te?" Ispitiva, a ja zbunjeno odmahnem glavom.

To se nikada prije nije dogodilo. Zašto sada?