Sve Njegovo 🔛

14.

Roman me primi za ruku i povede u vilu. Vila je ogromna i modernog namještaja. Potom me odvede gore u sobe. U njegov ured. Krenem sjesti na kauč, ali Roman me povuče sebi u krilo, trgnem se, ali on me ugrize za uho i šapne da prestanem se pomicati. Zatim započne svoj posao dok mu cijelo vrijeme sjedim u krilu. 

"M- Mogu li pogledati knjige?" Upitam.

"Ne" Odgovori.

S naše lijeve strane bila je čitava knjižnica, a ja sam nesretno željela pogledati. Pogledam na police, ali Roman me uhvati za čeljust i poljubi.

"Ne ljuti se" Pogledam njegove dosjee. Uzimajući jedan u ruku, pogledam u Romana. Ne protestira. Otvorim ga i vidim datoteku čovjeka po imenu Charls. Čitajući prema dolje, oči mi se rašire. Imao je dugove Romanu? Dugovao mu je milione???  Što dovraga?

"Što radiš... ako ti ljudi ne... vrate novac?" Pitam.

"Ubijem ih" Umalo se ugušim dok on odgovara bez izraza na licu.

"To je... to nije način... za rješavanje problema" Promrmljam. 

"To je jedini način na koji ga možemo vratiti" Što?

"Ali... O- on... ima obitelj. Kako mogu živjeti bez njega" Kažem namrštenom Romanu dok me gleda intenzivnim pogledom.

"Bilo kako bilo, ne mogu živjeti od ovisnika o drogama koji provodi vrijeme u kasinu i u striptiz klubovima" Ovaj čovjek je bio ovisnik o drogama?

"Što je s njegovom obitelji?" Upitam.

"Ponudimo im posao, a ako oni odbiju uzmemo novac na silu" Spustim pogled.

Zašto je tako oštar prema ljudima? Što ako ta obitelj ima malu djecu?  Njihova se budućnost uništava samo zato što nikad nisu dobili šansu.

"A što je s djecom?" Upitam uhvativši rub haljine. 

"Škola" Pa barem su sigurni. Romanove odluke mogu biti oštre, ali su ipak promišljene. Primijetim kako zatvara svoj laptop. Poljubi me u vrat i uhvati u mladenački stil. Odvede me u spavaću sobu gdje me sjedne na krevet. 

"Skinu haljinu" Zapovijedi. Što? Zašto? Nema šanse.

"Z- Zašto?" Vidim kako on skida svoju odjeću. Zatim mi priđe bliže.

"Odmah" Zahtijeva. Skinem svoju haljinu ostajući u donjem rublju. Otvori ormar i pruži mi majicu.

Sjedne na krevet i povuče me u krilo leđima naslonjen na prednji dio, dok mu je brada naslonjena na moje rame i upali T.V. Ovaj čovjek može gledati T.V. Upali Netflix i prelistava mnoge filmove. Ummmmm... Sranje... Nisam dobra u ovom.

"Koji?" Huhhhhh koji??? Nikada u životu nisam gledala horore. Pogledam u ekran i vidim brojne naslovnice s krvlju i lutkama. Izgleda zastrašujuće.

"Ti odaberi" Nasmije se i klikne na film pod nazivom Ogledalo.

"Ne sviđa ti se?" Naravno da ne znam. 

"Nije to" Nervozno odgovorim. Povuče pokrivač na nas i obje ruke omota oko mene ljubijući me u vrat. Uzbuđena sam što ću vidjeti horor film, ali i bojim se.

Ajde Ava... To je samo film i to na ekranu.. Nije loše zar ne?

-
-
-

SRANJE!!! O moj Bože. Ovo je loše. Zašto je ruka na čaši!? Nastavim gristi nokat palcem da bih vidjela što slijedi sljedeće. Znam da ću imat strah od skoka... Evo ga dolazi. Čekaj. Ne? Odjednom se čovjek zapali... Što dovraga!? Namrštim se i ponovno ugrizem za nokat. Poskočim kad mi Roman iznenada poljubi obraz.

"R-Roman" Namrštim se i on se nasmije.

"Moja slatka suprugo" Kaže grickajući mi vrat. Nasmiješim se od pomisli koliko je sad nježan. Sjećanje na to kako se ponašao prema meni prije preplavi mi lice i osmijeh mi izblijedi.  Mijenja se... prema meni. Ne želim njegovu lošu stranu. Želim ovog muškarca. Dragog i slatkog. Spustim pogled na to kako me maltretirao, ali moj um je zaista glup. Srce mi je tupo. Zbog ovog osjećam stvari koje nikad prije nisam osjetila i volim to. Mrzim sebe što ga volim, ali sviđa mi se... čak i ako je bez srca.

Ovo malo što radi, samo me tjera da zaboravim koliko je okrutan. Izgleda da je tog lika skrivao od mene samo da pokaže njegovu smjelost. Ali kao njegova žena, moram znati što ga muči.

"R-Roman?" Promrmlja nešto kao odgovor.

"M- mogu li molim te otići posjetiti tatu ove nedjelje?" Nervozno upitam. 

"Zašto?" Ugrizem se za usnu.

"Samo želim da ga vidim... on... on živi sam i želim da vidim da li jede dobro" Izjavim.

"Dobro" Nasmiješi se. Napokon!!  Mogu vidjeti tatu. 

"Ali..." Što sad!!?? 

"Ići ću s tobom" Ne mogu prosvjedovati. Jednostavno klimnem glavom. Sve što želim je vidjeti tatu i vidjeti je li dobro.

_
_
_

"Želiš li ga vidjeti danas?" Upita prolazeći prstima od mog obraza do trbuha.

"Umm... da"

"Otići ćemo za pola sata" Izjavi i poljubi me u usne. 

Trenutno ležimo na krevetu.  Ovo je bio prvi put da razgovaramo ovako.  Kao pravi bračni par. Prvi put mi je ispričao kako zadržava bijes zbog nekih stvari u svom društvu. Sve je bilo savršeno... do telefonskog poziva.

"Što!!" Roman zaurla. Lagano zadrhtim, ali on to primijeti i lagano mi poljubi usne.

"Dovedite ga u moj ured. Ja ću se pobrinuti za to sutra" Roman oštro spusti slušalicu.

"T-Tko je to bio?" Pitam. 

"Brice..." Promrmlja Roman ležeći.

"Jedan od jebača pokušao je provaliti u naš sustav... uhvaćen je" Što bi provalio u sustav? Roman tad ustane.

"O- odlazimo?" Pitam.

"Da ljubavi" Osmjehnem se.