Sve Njegovo 🔛

7.

Oči mi otvore širom. Mene? Zašto bi taj čovjek htio položiti ruku na mene? 

"A- ali zašto?" Pitam. Ostavi poljubac na moje čelo, ruke čvrsto omota oko mene.

"Jer me želi povrijediti..." Zašto onda želi posložiti ruku na mene!??? Mogu ga ubiti zar ne? 

"Zašto mene?"

"Zato što znaju da te volim... znaju da bih poludio ako se nešto dogodi tebi, ne mogu dopustiti da to imaju." Promrmlja. Spustim pogled i zaigram se sa svojim prstima.

"Ne brini ljubavi... neću ih pustiti ni blizu" Poljubi me u usne. Uhvati me i spusti.

"Majka će nam se pridružiti na večeri zajedno s tatom.. Reci Mariji da sve spremi do 7... bit ću u svom uredu" Kaže i izađe. 

Iz nekog razloga... osjećam se dobro. Stalo mu je do mene, ali tad me podsvjesni um nastavi vraćati u stvarnost. On se nikad neće promijeniti, čak i ako pokušam. Bit će uzalud. Spustim se u kuhinju i kažem Mariji da napravi nešto dobro.

Ken i Crystal odluče se vratiti kući. Sat vremena kasnije stignu Romanovi roditelji.

"Zdravo Ava" Darren se nasmiješi.

"Dobro vas je vidjeti gospodine Charles" Kažem.

"Nema potrebe da me zoveš tako Ava, sad sam tvoj otac" Nasmiješim se. Roman nije poput svog oca. Darren je ljubazan. Roman definitivno neće biti takav.

"Hej" Emma zacvili.

"Bok" Zagrli me.

"Čula sam da ste rano došli s medenog mjeseca... što se dogodilo?" Pita Emma.

"Umm... Imao je važan poziv. pa smo ga morali skratiti" Odgovorim. Ona spusti i glavu i klimne.

"Taj dječak nema ukusa za romantiku, iako mu ime tako govori" Klimenm glavom. 

"Mama" Roman kaže silazeći. Dođe iza mene obavijajući jednu ruku oko mog struka.

"Sine moramo razgovarati..." Darren započne, ali ga zaustavi Emma.

"Oh ne ... o poslu nema razgovora za večerom" Darren uzdahne i sjedne. Nakon što nas Marija posluži Darren progovori.

"Dakle, čuo sam da je Ava dizajnirala Emmin butik." Pogledam ga iznenađeno kad Darren to izjavi.

"Um... da... jesam" Tiho kažem.

"Ništa mi nisi rekla?" Uzdahnem kad Roman to izgovori.

"Oh... pitala sam je prije dva dana... vjerojatno je zaboravila" Momentalno se zahvalim Emmi na tome.

"Htio bih vidjeti to" Izjavi Darren.

"D- da sigurno" Odgovorim.

"Nikad nisi rekla da te mama pitala za ono." Roman uzme svoju košulju.

"Pa... Ne želim samo sjediti u ovoj sobi  .i i ja želim raditi" Podigne obrvu. Zbunjeno ga pogledam. 

"Dakle?" Dakle?... što dakle? Hoće li reći ne? Ozbiljno želi da budem domaćica?  Dobro sam obrazovana... ne želim gubiti život sjedeći i slušajući njega. 

"Pa?" Osjetim nervozu dok dolazi i sjeda pored mene.

"Impresioniran sam što završavaš obrazovanje na mreži" Iskomentira. Oh molim te. Bila bih na mjestu najboljeg ranga da me samo ostaviš na miru. Ne izgovorim ni riječ.

"Morat ćeš poći s mamom da vidiš njezin butik, što neću dopustiti" Izjavi. Pogledam ga raširenim očima.

"Roman... molim te... želim ovo učiniti... pusti me" Pogledam ga i zažalim. Oči su mu ispunjene gnjevom.

"Pravilo br. 1. nećeš razgovarati ni s jednim muškarcem" Oči mi se zasvijetle u očekivanjima. 

"2. Nikoga nećeš dotaknuti, 3... nazvat ćeš me da te pokupim, 4... želim te kući odmah čim te nazovem..." Klimnem glavom. ČETIRI pravila? Ja ću ići tamo dvaput ili tri. Ozbiljno.

"I ženska skupina će ti pomoći" Što...!!!! Zašto??

"Dođi ovamo" Zapovijedi. Približim mu bliže, ali on me privuče još bliže.

"Roman" Zazovem ga.

"Hmm" Zareži kao odgovor. 

"Z- Zašto se toliko ljutiš?" Podigne glavu.

"Zato što me nikad ne slušaš" Podignem obrve. 

"Ja te slušam" Izjavim. Ugrizem se za usnu, ali prestanem kad čujem režanje.

"Slušaš li?"

"Prestani to raditi ako želiš ići spavati" Spustim pogled i stavim ruke na njegova prsa.

"Molim te, ne viči na mene" Zatražim.  Ukoči se.

"Plašim se... Još uvijek me forsiraš... mrzim to..." Priznam. Ništa ne progovori. Podignem pogled da ga pogledam pravo u oči. Prevrne nas i  uvuče ruku pod moju košulju ljubivši me. Njegov jezik udari od moj. Stavi moje ruke oko svog vrata i snažno me poljubi.

"Sve što želim je da me voliš nazad." Promrmlja. 

"Ali... Ja..." Zastenjem kad poljubi moju slabu točku.

"Nikad nećeš" Nastavi. Hoćeš li mi pružiti priliku Roman. Hoćeš li?

"Ava" Roman me pozove u spavaću sobu.

"Veži mi ovo" Kaže predajući mi kravatu. Da mu vežem kravatu? Za posao?

"Kamo ideš?" Pitam.

"Imam sastanak s nekim poslovnim suradnicima... moram proširiti svoju tvrtku." Kaže dok šalje SMS-a na svom mobitelu. Omotam je oko vrata i izravnam mu okovratnik. Čini se tipično. Odjednom se sjetim da sam gledala film u kojem djevojka to radi svom suprugu i udara ga. Suzdržavam smijeh, ali osmijeh mi izlazi na lice.

"Želim da auto bude spreman i papiri.." Nastavi razgovarati dok vezivam kravatu. Spusti slušalicu i obrati mi se.

"Vratit ću se do ponoći" Prsti mu uhvate moju čeljust i približi me duboko me ljubeći u usne. Lagano zastenjem, a on se povuče.

"Nećeš li mi nešto reći?" Pita.

"Reci mi da me voliš" Muž me forsira da to kažem.

"Volim te" Pognem glavu sramotno.

"Želim poljubac" Oči mi rašire. Što!!??? Dignem se na vrhove prstiju i poljubim ga u obraz. Njegova ruka me čvrsto stegne, lagano me poljubi u vrat tjerajući me da drhtim.

"Vidimo se uskoro, moja suprugo" Mislim da ću se onesvijestiti.