Dodir hladniji od leda

16

Da iskren razgovor moze da ti pokvari dan, Rajan je dokaz.  Cijeli dan sjedim u kancelariju, razmisljam o njemu... o tome kako je sad tamo 14h i kako ima sastanak na poslednjem spratu ogromne zgrade. Znam  vidjela sam na zvanicnom instagramu nase firme koji vodi Pavel. 

Kupim svoje stvari na obecani rucak sa Robertom. Prosla sam niz hodnik te par cura iz kadrovske zacujem kako pominju Romana. Boze ispadam kao neki aparat za prisluskivanje ali cula sam...

-" Amelija Folks je bila u vezi sa Romanom,  sjecate se kako je dolazila ovamo i satima bila zakljucana kod njega u kancelariju"

-"proljepsala se"

-"i izgleda da se stara ljubav nije zaboravila"

Zakikotali su se u isto vrijeme..

-" Sjede jedno pored drugog na sastanku, a i na konferenciji izgleda da ce zajedno"

-"Roman i Amelija su najjaci u ovom poslu, zamisli nastave opet saradnju"

-"Da sam Roman ja bih je definitivno molila da bude sa mnom"

Prosla sam dalje gledajuci nove objave na instagramu te zaista uocim zenu nekih 35-6 godina kratak opis je ZENSKA BOMBA.  Bijelo odijelo, vidna cipka ispod gornjeg dijela uz sve to kratka plava kosa i jak crveni karmin.  Kao da je iz nekog filma izasla.

-"Amelija Folks"

Odmah pitam Roberta, a Isabel ga preduhitri.

-"Niko vazan"

-"Ozbiljo pitam"

Mislim da se moja namrstenost vidi na kilometar... 

-"Romanova jedina zena za koju znamo da je umalo postala gospodja  Garcia"

Problo me je kroz srce ovo sto sam cula isti tren.

《 ROMANOVA PERSPEKTIVA》

Pio sam kafu naslonjen na vratima svog apartmana kada se zacuje kucanje na vratima... kad otvorim vrata zena koju sam mislio da volim nekada stajala je u odvezanom mantilu ispod kojeg je sexy ves.

-" Znam da su prosle 2 godine..."

Zastala je i osmotrila moje tijelo od glave do pete.  Sad mi je zao sto sam samo u doljnjem dijelu pidzame.

-"Ostao si savrsen uprskos godinama"

-"Amelija..."

-"Mogu li uci?"

Odmahnem glavom

-"molim te Romane"

pustio sam je da prodje pored mene nerado. Usuo sam joj casu viskija nakon cega sjednem pored nje.

-" Vjerujem da negde u dubini srca jos uvijek osjecas nesto... Rastali smo se zbog daljine koja nas je ubijala. To nije dovoljno dobar razlog da prekine sve nase"

-"Amelija vec sam ti rekao tada kako stvari stoje i ostajem pri tome..."

Izdahnem kada ona brzinski sjedne prtko mene.

-" Romane, godine nam prolaze, a mi sudjeni smo jedno drugom i to je sve sto znam o ljubavi"

-"Nismo sudjeni, nisam te volio dovoljno Amelija tada"

-"Nedostajes mi, zelim te... zar ti ne zelis da provedemo jos jednu noc  zajedno. U ime starih dana"

-" Ne Amelija"

-" Imas nekog?"

Ona mi je pred ocima, ona kilometrima daleko...

-"zasto onda nijesi sa njom... nije ta? Ne moze biti  ta? Sta?"

Nisam znao odgovor   na njeno pitanje... znam samo koga srce zeli i zasto ne smije da ga zeli...

-" preboli sa mnom, umiri zver u sebi jer znam da nije uspavana"

Mozda to i pomogne...

Proleti mi mislima pre nego je podignem sa sebe i bacim pravo na krevet zvjerski joj prilazeci. Strgao sam cipkasti ves sa nje u jednom potezu  te bez ikakve predigre  udjem duboko u nju. Nisam je stedjeo, nijedam ni sebe stedjeo, bio sam ono sto najbolje znam... nezasit i spreman za jos dok je ona zeljno molila za vise.

Srce mi je lupalo kao ludo dok se osjecam kao da sam prevario Elenu. Matori konju ne mozes prevariti nesto sto nije tvoje! Ispijam viski  bez leda, gutam ga kao vodu dok sjedim na terasi nerado bacajuci pogled ka krevetu na kom je Amelija. Nije nijedna zena zasluzila da je neko ovako uzme kao ja nju, nikada ne jebem zenu prema kojoj ne osjecam nesto. Prema Ameliji ne osjecam nista, kao ni prema bilo kojoj drugoj. Nikada nijesam voljeo nikoga  nikada nijesam osjecao ovo sto osjecam sa Elenom, a nikada nista nijesmo imali