28

3.4K 142 14
                                    

Njegov vozac nas je ostavio na par minuta same prw nego poleti... gledala sam ga tuzno mazeci njegovu bradu i usne svojim prstima.

-"Uvijek znas sta i kad mi nesto fali bolje nego ja sam"

Nasmijesim se jer sada izgleda za nijansu odmornije.

-"Nemoj da se nerviras previse, vjerujem u tebe Romane. Znam da ovakve pocetnicke greske ne mogu da ti se dogode"

-"Izgleda da samo tebe imam na svojoj strani"

Izdahnio je te me privukao sebi i  poduze poljubio. Uzurbani ljudi nam nijesu dali da se pozdravimo kako dolikuje. Zvali su da ga da krene te me on jos jednom poljubi.

-" Hajde sa mnom u Azerbejdzan, spakuj se i da dodjes kod mene preksjutra"

Uvukao se u moj vrat i duboko disao.

-" Ne mogu ljubavi, znas da imam posla ovde dok se ovo ne zavrsi i znas da bih Simonu morala da objasnjavam zasto idem tamo... Jos znas da ce ovo biti u svim medijima i da bi znao da smo zajedno"

-"  Uhh Elena"

Posmatram ga kako bezvoljno ide do aviona, a njegov vozac vuce kofere. Definitivno je preumoran, a uz sve to  ako se ovo ne rijesi Roman ce imati problema u daljem poslovanju.

-"  Mislim da cete mu jako faliti"

Blago se nasmijem kada Haran udje u auto i nastavi voziti ka Romanovoj kuci.   

Dani su prolazili sporo, a samo me je spasavalo to sto je njegov miris na svakom cosku kuce. Njegova majica na meni, njegove kosulje cak i  njegov jastuk.

Nismo se culi, znam samo da postoje ogromni problemi i da je Amanda bila tamo pre Romana.  Znaci zajedno su i resavaju probleme dok se meni ne javlja i ne  odgovara na poruke. Nervirala sam se priznajem, cesto bih provjeravala telefon u nadi da ce iskociti.

-" Ostavi telefon"

Hana me opominje dok ja krenem  da disem duboko spremna da cmizdrim kao dijete.

-" Elena covece znam da ti nedostaje ali covek je zauzet"

-"znam, znam ali blizu Amelije je"

Izdahnem, a ona zagrli snazno jer je ocigledno da mi nije ni malo lako palo 6 dana bez njega.

-"moram da idem, doci cu sjutra"

-"Vazi, zovi me ako ti bude tesko da bar pricamo"
 
(***)

Blagi poljubci po mom stomaku  me bude dok osjetim da  prstima krene podizati  majicu njezno mazeci moje tijelo...

-"Romane..."

Nakvasio je usnu te osjetim kako hvata moje noge i povlaci me ka sebi dok ih blago siri.

-" Boze"

Izgovorim kroz izdah  dok ga hvatam za kosu kad osjetim kako svojim jezikom prolazi duz mog centra. Kad god napravim pokret blize bi me povukao i nastavio obradjivati. Ubrzano disem, a tijelo samo krene da se uvija i zahtjeva jos...

-"Ukusno"

Prosaputao je kada polako krenem hvatati preko potreban vazduh ne bih li se malo primirila. 

-"Kad si stigao"

Njezno dodirnem njegovo lice da se uvjerim da ne sanjam

-" Pre pola sata"

-"Nedostajao si mi Romane"

Otisnuo je poljubac na moje usne i povukao me u svoj zagrljaj.

-"  I ti si meni nedostajala ljepotice..."

-" sta se desava sa izgradnjom?"

-"Necemo o tome. Moras da znas da sam razmisljao o nama kad god imam prostora za to."

-"i?"

-" I mislim da si jedina zena koju sam video pored sebe do kraja zivota.  Nedostajala si mi"

Otisnem poljubac i obrgrlim ga svojim rukama

-" sad  si ovde i  ujutru cu ti vratiti slatko budjenje"

Stidljivo se sakrijem u njegov vrat dok me on uspava mazenjem i ceskanjem.

Dodir hladniji od ledaWhere stories live. Discover now