Dvadeset prvo poglavlje

2K 183 20
                                    

"Gde su Lav i Ivana?"

"Još spavaju, gospodine."

Nikolina je pogledala na sat. "Sedam je, Miroslave, idi i budi ih, na kraju će zakasniti na sopstveno venčanje."

Mitke je otpio gutljaj kafe i odlučno odmahnuo glavom. Voleo je on svoju ženu, ali nije želeo da probudi Lava, ili još gore zatekne nešto što ne bi trebalo. "Ne pada mi na pamet, Nikolina. Volim te, ali ne. Od jutros mi je sasvim dovoljna jedna zver za vratom.", progunđao je. "Uostalom, tek je sedam, a venčanje je u podne."

Lavovi roditelji su se međusobno pogledali. "U podne je, sine, ali oni i ne ustaju pre jedanaest, osim ako Lav nije tu. Tad..."

"Dobro jutro.", Ivana je veselo rekla i ušla u kuhinju, a za njom je ušao i Dimitri, koji se samo sručio na stolicu. "Ja sam očistila štalu i nahranila tele." Pogledala je u Nikolinu i osmehnula joj se. "Ti si sigurno Nikolina."

Nasmejala se i ustala, pa je zagrlila. "Jesam i tebi treba dobro ribanje, ne možeš takva na venčanje."

Ivana je pocrvenela i slegnula ramenima. "Malo sam pokupila miris u štali. Sad ću ja staviti kafu."

"Gde je Lav?"

"Spava, kad skuvam kafu otići ću da ga probudim."

"Lav spava, on dušica voli da spava. Volim i ja, al u to doba telići imaju svoje potrebe za hranom.", Dimitri je natmureno rekao.

Ivana se zasmejala, donela njegovu kafu i spustila je ispred njega, pa ga poljubila u obraz. "Zato si ti najbolji stariji brat. Idem da ga probudim.", nasmejano je rekla i otperjala iz kuhinje. Tiho je ušla u sobu i osmehnula se. Još uvek je spavao. Pišla je krevetu, ušunjala se u njega i nežno ga pomilovala po obrazu, pa ga još nežnije poljubila. "Dobro jutro.", prošaputala je kad je otvorio oči.

Osmehnuo se. "Dobro jutro.", promrmljao je i željno je poljubio. "Opet si obučena.", nezadovoljno je progunđao u krenuo da je svlači.

Prasnula je u smeh i spustila ruke na njegove, kako bi ga zaistavila. "Nikolina i Mitke su već stigli, Nikolina je u panici da ćemo zaksaniti i..."

Zaustavio ju je poljupcem, a onda ga prekinuo kako bi joj skinuo duksericu i majicu. "Obećavam ti da ćemo stići. Nikolina voli da drami.", promrmljao je i počeo da se spušta poljupcima niz njen vrat, ka njenim grudima. Verovala mu je, a i u tom trenutku joj nije bilo ni najmanje važno da li će zakadniti, ili ne. Jedino što je bilo važno, bile su njegove vrele usne na njenim grudima. Stenjala je, izvijala se ka njemu i jako ga stezala za kosu. Nastavio je polako da se spušta preko njenog stomaka sve do njene ribice. Nežno joj je raširio noge, a onda spustio usne na njenu ribicu. Polizao ju je, a onda je gurnuo prste u nju i krenuo jako da ih pomera. Cvilela je, stenjala i izvijala kukove ka njegovoj ruci, van sebe od užitka. Kriknula je i uz jake trzaje doživela vrhunac. Još jednom ju je slatko poljubio, a onda se nadvio nad nju i u jednom potezu se našao u njoj. Vodili su ljubav dugo i polako, dok su razmenjivali strastvene poljupce. "Znaš, volim te.", promrmljao je, dok su ležali zagrljeni i zadovoljeni.

Zasmejala se. "I ja tebe volim, Lave. Hoćemo li na tuširanje?" Klimnuo je, ustao sa nje, pa je podigao u naručje i poneo je ka kupatilu. Zaključao je vrata za njima, uveo je u tuš kabinu i pribio je uza zid. "Lave, čekaju nas i kafa se hladi.", nasmejano je rekla, pokušavajući da ga odgurne od sebe.

"Baš me briga, mogli su i kasnije da dođu.", promrmljao je, podigao je na sebe i željno je poljubio.

"Kafa se ohladila.", Mitke je rekao smejući se.

Lav ga je ošinuo pogledom, kad je Ivana pocrvenela do korena kose. "Zaveži, Mitke. Jesi li završio šta sam ti rekao?"

Prevrnuo je očima. "Zar se tako nešto i pita? I samo da znaš, sad i nikad više. Sledeći put sam idi po zveri. I duguješ mi zadnja sedišta."

Njen spas -Završena-Where stories live. Discover now