7.

2K 129 6
                                    

Više nisam bila u njegovoj bezbednosti.

Bila sam stavljena na milost drugog čoveka, sa mnogo jačom voljom za moju krv.

Hladan vetar mi je štipao obraze dok sam gledala te mrtve, crvene oči.

Njegovi očnjaci su mi se podsmevali i rugali, dajući mi do znanja da mi neće pokazati nikakvu milost.

Napravio je prvi korak i krenuo ka meni.

Njegov hod je bio spor i elegantan, elegantniji nego što priliči jednom muškarcu.

Svakim korakom kojim bi mi se približio, strah u meni bi rastao i srce bi mi se pretvaralo u jednog neverovatnog protivnika u trci s mojim dahom.

"Zvuk tvog srca prija ovom starom vampiru."

Njegov hladni prst mi je počeo milovati obraz i jeza me prošla.

"Jedva čekam da probam ukus tvoje krvi. Poznato je da princ bira samo najbolje žene za svoje noći." Prevukao je prste niz moj vrat.

U tom momentu sam osećala toliko gađenje da mi je došlo povratit.

Ali u isto vreme sam osetila i veliku bol u svome srcu, bol koji je postajao težak kao kamen.

Njegove reči su me povredile i nedostatak njegovog prisustva me je slomio, da kad me ovaj nepoznati čovek ugrizao i upustio svoje očnjake u moj vrat, odlučila sam da ga spalim na licu mesta.

I što je još neverovatnije, izgoreo je i njegov pepeo se rasuo oko mene, dok je moja krv ostavila trag po mojoj beloj košulji dok sam se uputila u nepoznatom pravcu korz šumu.

* * *

Zvuk mog mobilnog me probudio iz besmislenog sna. Pogledala sam na sat i uvidela da je prošlo 12.

"Molim?" Glas mi se još uvek nije vratio u normalu.

"Hey... Možemo se naći danas?" Morganin glas me je iskreno iznenadio.

"Morgana imaš sreće. Danas moram ići do apoteke koja je udaljena tri ulice od moje zgrade."

"Hahaha, u redu. Doći ću do tebe oko pola dva, posle škole."

"U redu, potrudiću se da se spremim dotle." Rekla sam i završila poziv.

Ustala sam i prvo što sam uradila je da se pogledam u ogledalo. Hvala Bogu pa nisam imala nikakve ugrize niti ogrebotine po sebi. Ali zato oči su mi bile crvene?

Ne, nemoguće. Moje oči nisu bile crvene, već se oslikavala vatra u njima. Ali čim sam trepnula nestalo je.

Sigurno mi ova prehlada udarila u glavu.

Otišla sam do kupatila i ušetala ne obraćajući pažnju na Sašu koji piša upravo.

"Kyaaaaaaaaaaaa!"

"Isuse ala umeš da se dereš." Uzela sam četkicu i zubnu pastu i počela prat zube.

"Ko je umro? Gde gori? Šta se dešava?" Toni je uleteo i mogu vam reći, njegova faca je bila neprocenjiva.

Nastavila sam da perem zube dok je Toni vukao Sašu napolje. Moj život je težak.

Vratila sam se u sobu i obukla neke crne helanke, staru 'Ramones' majicu i pokupila recept koji mi Toni nabavio juče. Obula sam rendžerke i kožnu jaknu, pozdravila Tonija i sišla dole.

Morgana me je čekala ispred kao što je i obećala. Argh Sunce. Ne mogu ja tu bol te svetlosti.

"Imaš neku masku ili nešto?"

Ne igraj se sa snovimaWhere stories live. Discover now