18.

1.3K 105 2
                                    

Koliba je bila okružena sa svih strana sa preko 100 vukodlaka i 4 vampira. Naravno Saša i ja smo bili tu isto, kao mali krompiri smo bili ukopani u zemlju iza nekog bednog žbuna. Vinston je umiljato predeo na mom ramenu. Ipak on je veoma slatka maca, i mnogo mekana.

"Ne mrdajte odavde." Filip nas je upozorio.

Nas dvoje smo klimnuli glavom dok je Vini zevnuo. Inače dala sam mu nadimak Vini, sladak je i pravi za ovog mačka.

Xavier se ipravio i došetao do vrata kolibe. Primetila sam da je Nora odjednom postala nervozna, kroz prozor sam još uvek mogla videti Tonija kako se muči sa lancima. Zašto mu toliko smetaju? Vini mi je objasnio da kad mi oči menjaju boju imaju posebne 'darove' ili tako nešto. Uglavnom sam shvatila da mogu koristitim sve elemente i još pokoji trik sa strane.

"Nora znam da si unutra, otvori vrata pre nego što ih svalim." Xavier je bio miran ali bes se osećao u njegovom glasu.

"Zašto si sada ovde?! Zašto nisi sa svojom glupom voljenom?!" Nora se drala kroz vrata.

"Nora pusti momka napolje, njegova rođaka se mnogo brine za njega." Xavier je rekao bolno.

"Jebe mi se za nju, neću dati ovog čoveka nikome! On je moj!" Drala se ko kobila.

"Nora on je tvoj voljeni?" Xavier je upitao.

Nemojte mi ovo radit, nemojte molim vas. Oči su mi postajale staklene, mogu se kladit da su se presijavala. Zašto je život ovako opak.

"Nisam njen voljeni! Jebeno nisam! Moja draga je odavno mrtva! Ona je umrla pre pet godina!" Tonijev glas je bio jak.

Njegova draga je umrla? Pre pet godina? Zašto ja ne znam ništa o tome?

"Ućuti!" Nora je udarila Tonija.

Xavier je uleteo unutra i Henri za njim. Filip je klimnuo glavom ka žbunju i oko dvanaest polu čoveka polu vuka su izletali i ravno u kolibu. Toni!

Ustala sam i istrčala za Filipom koji me je pogledao sa onim 'stvarno Iskra, sad si našla istrčati' pogledom. Čula sam vrisak i svih dvanaest vukodlaka su izleteli napolje. Henri i Xavier su imali poteškoća sa Norom a Filip nikako nije mogao niti smeo prići Tonijo, zbog lanaca. Pogledala sam u Tonija i on nije mogao verovat da sam stajala pred njim.

"Iskra pazi!" Prodrao se.

Krajičkom oka sam zapazila Nosu kako se približava meni. Skamenila sam se na licu mesta. Te oči su bile crne a ne crvene. Sve je bilo crno i osetila sam njenu ljubomoru i bes prema meni.

"Na osnovu ovlašćenja iz zemlje, vazduha, vatre, vode i duha, preklinjem tebe da me zaštitiš svih opasnosti koje mi prete. Snagom tri puta tri, NEKA TAKO BUDE, NEKA TAKO BUDE, NEKA TAKO BUDE!"

Nora se zaletela iz sve snage na mene ali se jednakom brzinom odbila i zabila u obližnja tri drveta. Vini me je brzo pogledao, njegove oči su svetlele zlatno i podsetile su me na njegove reči koje je izgovorio malo pre. On je postavio štit oko nas. Ovo je bilo previše kul.

"Iskra slušaj me pažljivo, u ovom trenutku nemamo vremena da prođemo kroz osnovne stvari pa prelazimo odmah na reči ili ti bajanje ako ćeš."

Nora je još par puta probala da dopre do mene i na kraju je odlučila ići oko mene kao neki predator. Isuse sad mi onaj film 'Predator' ide u glavu. Trebaju tebi horori Iskra.

"Prizvaćemo jednog duha, koji će nam pomoći ok?" Vini me upitao.

Klimnula sam glavom i spustila ranac da ga otvorim. Imam osećaj da će mi trebati sve što se nalazi u njemu.

Ne igraj se sa snovimaWhere stories live. Discover now