15

862 75 35
                                    

Dijana

Pola deset je uvece a ja tek sada izlazim iz firme

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Pola deset je uvece a ja tek sada izlazim iz firme. Nemogu da shvatim šta mu se dogodilo pa je postao kao neka životinja koja želi da rastrga svoj plen ali ja nisam mogla da podnesem više bol koju je izazvao u mene. Kada kažem bol ne mislim na fizicku bol jer me nije povredio na taj nacin. Jeste da je bio malo pregrub ali ja uživam u svemu što mi radi. Povređena sam iznutra jer u njemu nema ni trunku osecanja prema meni. Dok sam se raspadala od užitka njegov pogled je bio prazan i to me je povredilo do te mere da nisam mogla više da izdrižim pa sam prekinula tu ludost i pobegla.

"Ko je taj covek?"- je pitanje koje mi se neprestano vrti po glavi ali nemogu da pronađem odgovor. On je olicenje muževnosti i dominacije to je jednostavno ugrađeno u njemu i shvatila sam još u trenutku kada sam ga prvi put ugledala ali mislila sam da cu uspeti da ga promenim. Želela sam da doprem dublje u njega i da postanem neko u njegovom životu što je bilo potpuno pogrešno. On je covek koji drži do svoje reci a ja sam ih pogazila i sada sama treba da snosim odgovornost za posledice.

" Ah bre Dijana zar nisi mogla da se zaljubiš u nekog normalnog muškarca? " -ukorim samu sebe.

Najgore od svega je što ja tražim opravdanje za njegove postupke a realno i nije njegova krivica jer sam ga ja izazivala od samog pocetka. Da nisam navaljivala on ne bi ni bio samnom ali pošto sam se ja otvoreno nudila on je uzeo šta je mogao.

Koliko sam samo nisko pala tek sada postajem svesna a posle se pitam zašto se ponaša samnom kao da sam drolja.

Odlucila sam da prekinem ovu ludost ali dva dana kasnije sam pogazila odluku koju sam donela. Nisam mogla da mu odolim bio je drugaciji prema mene i opet sam poklekla. Bio je pažljiv i nežan i gledao me je potpuno drugacije. Opet sam ispala glupaca ali to nije ništa novo jer sam magistrirala na tom polju.

Dan za danom i došao je najsrecniji trenutak a to je Vanjino vencanje. Sutra ce ona i Veljko da krunisaju svoju ljubav a ja imam cast da budem njihova kuma. Odlucile smo nas tri da proslavimo njeno devojacko vece kod mene u stan. Nije nam se izlazilo nigde jer smo želele da budemo same ipak je njoj ovo zadnje vece kao cura a od sutra postaje udata žena. Drugi razlog je sigurnost. Ja sam profesionalac za pravenje probleme pa nisam želela da zeznem nešto i da upropastim sutrašnji dan zato je bilo najbolje da nema druge osobe u našoj blizini.

Sedimo i pijuckamo vino gutalj po gutalj vec drugu flašu. Opustile smo se i prisecale se našim avanturama i događajima od naše upoznavanje pa sve do danas. Smeh se orio po celom stanu sve do trenutka kada je zazvonio Dunjin telefon. Bilo je skoro ponoc pa se iznenadila što je zovu od kuce njeni roditelji.

- Reci mama - javila se pomalo bojažljivo na telefon. Neznam šta joj je majka rekla ali njoj su pocele ruke da drhte i umalo joj telefon nije pao na pod.

- Reci mi da je dobro molim te...reci mi da ce da bude dobro- pocela je da place i shvatila sam i ja a i Vanja da se nešto dogodilo njenom ocu.

- Dunja šta je bilo- uzela sam telefon jer je ona neprestano plakala i nije mogla da izgovori ni rec.

ℬ𝒶𝓇𝓊𝓉 𝒾 𝒱𝒶𝓉𝓇𝒶 🔚Where stories live. Discover now