Trenuci vožnje u taksiju činili su se kao vječnost. Saobraćaj je bio gust, a situaciju je dodatno otežavala iznenadna jaka kiša i snažan vjetar koji su London zavili u crno. Taylor je nervozno prstima gužvala rub haljine pod prstima. Misli i briga joj nisu dozvoljavali da s lakoćom diše. U grudima je osjećala pritisak koji ju je gušio. U rukama je prevrtala telefon. Christian se nije javljao što je predstavljalo znatno veću brigu. Taylor umorno spusti glavu na prozor i uzdahnu gledajući kapi kiše kako klize niz staklo, što ju je donekle smirivalo.
Taksi je nakon petominutnog zastoja u saobraćaju konačno krenuo. Neugodna tišina ispunjavala je unutrašnjost taksija. Vozač osmotri Taylor koja je sjedila na zadnjem sjedištu. Duboko uzdahnu i počeša potiljak.
,,Uzrujani ste? '' Prekinu tišinu gledajući Taylor na retrovizoru. Ona mu uputi hladan, neugodan pogled i prekriži ruke na prsima. Najmanje što je želja bilo je slušati pitanja znatiželjnog vozača. No bilo je nešto poznato u tom strancu čije se lice skrivalo iza crnih naočala. Grube crte lica su bile slične jednoj osobi, ali se nije mogla sjetiti ko je u pitanju.
,,Zar izgledam tako? '' Ironično upita Taylor okrenuvši glavu prema prozoru. Definitivno nije bila spremna na suvišna pitanja od strane vozača.
,,Zapravo, da. Šta Vas muči? '' upita je sa zlokobnim smiješkom na licu kojeg ona nije uočila bivajući zaokupljena vlastitim turobnim mislima koje su je gušile.
,,Bez uvrede, ali nisam raspoložena za razgovor. '' iako je pokušavala da donekle zvuči smireno, u njenom glasu bila je prisutna doza bijesa i frustracije. Skrenula je pogled sa vozača i usmjerila ga na mračne zgrade pored kojih su prolazili.
Ostatak vožnje prošao je u turobnoj zaglušujućoj tišini, te su se ubrzo našli blizu skretanja za Ulicu Hestings. U trenutku kada je trebao skrenuti, vozač je produžio dalje, ka sjevernom dijelu grada. Taylor je to shvatila tek nakon jednog cijelog minuta kada su prolazili pored dječijeg igrališta koje se nalazilo dva bloka od Ulice Hestings.
,,Promašili ste moju ulicu, morate se vratiti. Ulica Hestings 13.'' ponovila je britkim glasom, a on se nimalo nije obazirao na njene riječi već je samo nastavio voziti dalje čvrsto stežući ruke oko volana dok su vene na njegovom vratu postajale izrazito uočive. Tog trenutku osjećala je da se nešto loše dešava, kao da to nije bilo dovoljno na sve prethodno što se zbilo.
,,Rekla sam nešto. Pogriješili ste skretanje za moju ulicu!'' ovog puta reče grubo, a nakon toga je uslijedio glasan smijeh vozača ispunjen zlobnim tonom koji je odjekivao u njenim ušima tako glasno poput turobnog zujanja koje nije mogla zaustaviti. Pažljivo je proučavala njegovo lice u trenutku kada je skidao naočale nakon čega ispusti zaprepašten, jedva čujan jecaj. Bilo je to izrazito poznato lice koje joj je ostalo duboko urezano u pamećenju.
,,Liam...'' kratko izusti na što se on zadovoljno nasmija zadovoljan njenom reakcijom. Upravo tada ona posegnu za kvakom kako bi otvorila vrata, međutim, on zaključa sva vrata tako da nema izlaza. Veliki napad panike obuzeo je njeno tijelo prisjetivši se noći kada ju je Harry oteo. Pomisao da bi se čitav scenario mogao ponoviti, dovodio ju je do granica ludila zbog svih trauma koje je već doživjela.
,,Drago mi je da me se sjećaš, Taylor. Prošlo je poprilično vremena otkad sam te vidio zadnji put.'' monstruozni smiješak je i dalje igrao na njegovom licu. Bio je itekako zadovoljan razvojem situacije, jer je dugo vremena prošlo kako nije imao ovakav sličan zadatak. Najviše je volio zadatke koji su imali veze sa članovima policije upravo zbog činjenice da su predstavljali najveće protivnike.
,,Ti i Harry... Sve je ovo vaš plan. Želite opet isto. Bomba. Sve ste izrežirali...'' govorila je sa nevjericom u glasu. Harryju nije nikad vjerovala, ali je postojao neki gotovo neznatan djelić nje koji se nadao da Harry ne laže, te da su mu namjere možda i dobre. Pored svega što joj je bilo na umu, isplivao je Christian za koga se brinula čak više nego za sebe smatrajući da on ne zaslužuje loše stvari. Sve je više uzimala u obzir činjenicu da su svi nekako povezani, a to joj se nije nimalo dopadalo.

YOU ARE READING
Stockholmski Sindrom
Mystery / Thriller"Rođeni smo da umremo. Rođeni smo da živimo. Život ili smrt? Ubojica ili mrtvac? Na tebi je da odlučiš. -X. "