Stockholmski Sindrom

H

      Usputni komentari? :)

        Sjedila je u ordinaciji gospođe Ollys i teško uzdisala. Iskreno se nadala da će faza posjećivanja psihijatra biti uskoro gotova, ali ona je ponovo sjedila u prostranoj ordinaciji svoje psihijatrice. Morala je sa nekim porazgovarati o svemu što je muči, jer pritisak postaje neizdrživ.

      ,,Nisam se nadala da ćeš doći. Prošlo je mjesec dana. Mislila sam da si odustala od seansi. '' Gospođa Ollys je započela razgovor pokušavajući ukloniti nervozu u zraku. Taylorina uzrujanost bila je lako uočljiva, te je gospođa Ollys zaključila da nešto loše uzrok tome.

      ,,Ne mogu više. Sve... sve je postalo tako užasavajuće. '' Izdahnu Taylor i prođe prstima kroz kosu. Zaista je osjećala kako sve negativno sručilo na nju. Stvari su već odavno izmakle kontroli.

      ,,Šta se dogodilo? '' Upita sumnjičavo gospođa Ollys. Bradu je naslonila na jednu ruku, a u drugoj je držala običnu olovku prislonjenu na list notesa.

      ,,Bolje reći, šta se nije dogodilo... Stvarno više ne znam. Vjerovala sam da će se uskoro sve riješiti. '' Zastala je i pogledom je razgledala prostoriju kao da je nešto tražila. Naglo je ustala sa kožnog sivog kauča i počela razgledati predmete. Gospođa Ollys ju je zainteresirano posmatrala šuteći.
       ,,Mislila sam da sam uhvatila ubojice svog oca, ali očigledno sam bila na pogrešnom tragu. '' U rukama je držala malu porcelansku figuru koja joj je privukla najviše pažnje od svih ukrasa u ordinaciji.

      ,,Kako se osjećaš u vezi toga? '' Na pitanje gospođe Ollys, Taylor se naglo okrenu i ironično se namija. Takva reakcija začudi crnokosu gospođu.

      ,,Vidite, ne mogu vam ni opisala kako se osjećam. Jeste li ikad hodali po žaru? '' Gospođa Ollys začuđeno odmahnu glavom zbunjena Taylorinim pitanje. Taylor se nasmiješi, ostavi porcelansku figuru na mjesto i vrati se na kauč.

       ,,Imam osjećaj da stalno hodam po žaru ili da stojim na nesigurnom tlu koje podrhtava. Da li vam je to jasan uvid u to kako se osjećam? '' Možda joj čak i nije trebala reći kako se osjeća, jer se lako moglo uočiti na Taylorinom licu koje više nije imalo smireni izraz. Gospođi Ollys se činilo da je Taylorino mentalno stanje svaki put gore. U početku Taylor je bila djevojka sa problemima koji su bili uzrok njene loše prošlosti. U tom trenutku joj je bilo žao zbog toga što je prošla kroz toliko loših stvari. A Taylor je sada počela gubiti kontrolu nad sobom, što je bio znak gospođi Ollys da ozbiljno treba mešto poduzeti što se tiče Taylorinog psihičkog zdravlja.

      ,,Uz sve to, on se pojavio. Moj otmičar. '' Teatralno nadoda i usne joj se izviše u neprirodan osmijeh. Gospođa Ollys iznenađeno podiže obrve i tiho promrmlja par nerazumljivih riječi.

       ,,Kako se osjećaš zbog toga? '' To suhoparno pitanje gospođe Ollys o tome kako se osjeća pomalo ju je nerviralo. U tom trenutku se uistinu osjećala kao osoba sa psihičkim problemima zbog takvog pitanja. Duboko u sebi je znala da koliko joj je um postao krhak i mračan u zadnje vrijeme.

      ,,Ne znam ni sama. Nakon dvije godine se vratio u grad. Još uvijek je onaj isti ludi opsesivni kriminalac u crnom. No, nešto se bitno promijenilo. On me je spasio. '' Zastala je ne vjerujući sama u istinitost svojih riječi. Možda je ipak zažalila što ju je spasio. Radije bi umrla, nego da je on spasi.

       ,,Šta je uradio? '' Ravnodušno upita gospođa Ollys istovremeno pišući nešto u svoj notes.

       ,,Spasio me je od sigurne smrti. Vjerovatno bih sada bila ništa drugo nego prah. Zar nije ironično da te spasi onaj koji te zapravo sve vrijeme uništava? '' Gospođa Ollys klimnu i zagleda se u Taylor. Činilo se kao da joj je pogled bio odsutan, ali i znalački kao da je pokušala dokučiti o čemu Taylor razmišlja.