SAH MAT

3.

Stojim na pultu galerije, zapisivajuci neke informacije o slikama koje mi je dala ljubazna gospodja Vardas. Konacno sam nasla sjajni posao i ne znam ni kako ni zasto ali sreca me pocela gledati jako cesto... Posao u galeriji je moj san, oduvijek sam voljela slikanje i sada sam u galeriji jedne sjajne umjetnice Gabrijele Vardas.

Moja paznja sa papira skrene ka vratima nakon sto se zvoncici zacuju pri otvaranju istih. Na tren ostanem blago zatecena likom koji ugledam, visoka razvijena figura, jarke plave oci, kosa i brada uredno sredjene, cak i njegov ozljak na licu bio je privlacan koliko i pune usne. Ne trepcem par sekundi zaklinjuci se da sam ja ovog coveka nekad negde srela

-" Dobar dan"

Od glasa zadrhitim dok on ne skida pogled sa mojih ociju

-" Stigao si sine, da te upoznam sa mojom novom pomocnicom Rebeka Pattison"

On nije skidao oci sa mene, toliko je lijep, a toliko djeluje nekako opasan da i pored reakcije mog tijela osjetim mali strah od njega.

-" Drago mi je Rebeka, Caio Vardas"

-" Beka Caio je moj sin, vojnik"

Kamen sa srca sklizne dok vratim pogled ka njemu, to objasnjava njegov jasno utreniran fizicki izgled.

-"Drago mi je gospodine Caio"

-" konacno si dosao sine, nedostajao si mi iako sam ljuta sto nisi zvao nikako"

Prijalo mu je to sto ga je tako gledala, kao da je znao da je svaki deo njega jasno pogledala par puta. Nije zeleo da skine oci sa nje i znao je da djeluje zastrasujuce, ali opsjednut je njoj vec mjesecima, sad vec skoro i 2. godine kad sve sracuna.

-" izvinite me, moram da se javim"

Njegova "majka" otisla je od njih i pre nego joj se pocne pravdati kako u kasarni nema dometa pred Bekom. Stara dobra laz koju su svi naucili.

-" Da li si i ti umjetnica Beka"

Mirno je svoje ruke polozio na pultu, dok ona bez imalo srama proskenira svaku venu na njima.

-" Jesam gospodine Caio, bavim se slikanjem i imam svoj mali skroman atelje u zgradi, da li i vi volite slikanje?"

Odavno je nako tako nije gledao, tako da se osjeti kao da je najljespa zena na svijetu. Smirivala je sebe, vidi ga prvi put u zivotu! Ovako nije reagovala ni kada je Williama upoznala.

-" Na zalost nemam dar kao moja porodica umjetnika ali volim da gledam kako to drugi rade."

Kontrolisao je sebe kao nikada pre jer samo dok je gleda pozeli da preskoci ovaj pult, preskoci muvanje i odmah je zaskoci na njemu

-" Vi ste ipak vojnik, imate neki cin ili kako to vec ide?"

-" Samo obican vojnik koji je na strazi u kasarni"

U vojsci je bio jako kratko kao dijete, jer je od 18-ste bio regrutovan na surove obuke i akademije te nije imao tretman kao neki vojnik.

-" Nije to lako, ostajati budan po cele dane."

-" Sta najvise volis da slikas?"

Promjeni temu da bi laz stala.

-" portrete jako puno volim, svaki detalj da prenesem na platno."

-" Zaista djelujete kao umjetnica sa svjetlom karijerom."

Bilo je tesko voditi razgovor sa njom, ometala ga je svojom ljepotom, pogledom dok se trudio da ne kaze nesto pogresno jer znao je sve o njoj, pa cak i to da ima u stanu mali atelje sto malo ko zna. Zna da je bila na fakultetu umjetnosti i da je jako dobra u tome.

-" Hvala Vam"

-" Nema potrebe da persiramo jedno drugom, na kraju krajeva sretacemo se cesto"

-" Zavrsila sam"

Cujem "majku" iza ugla koja me snazno zagrli.

-" Imas li vremena popiti kafu sa majkom?"

-" imacu preksjutra jer moram nazad u kasarnu"

-" Dobro, cekacu te preksjutra Caio!"

Klimnuo je glavom te jos jednom pruzi ruku ka najljepsoj zeni koju je ikada video.

-" Drago mi je da sam te upoznao Beka"

-" i meni je drago"