SAH MAT

22

Pogledao sam je i poslednji put dok  je spavala u svom krevetu te krenem sa svojim generalom na dogovoreno mjesto.

-"  Jos jednom dobro razmisli..."

Pokusavao je da me odgovori od ovoga, ali nemar granicne policije bio je dovoljan da pusti opasne ljude. Kao i uvijek nemar drugih kostao je neuspjeha cijelu misiju, a ovoga puta ne mogu da budem super heroj i spasim stvar znanjem koje imam.

-" Svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavljam svojoj djevojci Rebeki."

Izdiktirao sam njenu adresu kako bi joj moj advokat mogao  prenijeti odluku.

-" Novac u banci djelim Rebeki, domu za nezbrinuti djecu i  Gabrijeli Verdas"

Promjenio sam svoj testament jer Damijano nije ziv, a uvijek sam  pre misije ostavio novac  i sve drugo njemu i njegovoj porodici... sada sam upoznao Rebeku i  ona je jedina osoba koju jos uvijek imam. Da vratim vrijeme oper bih osvetio svog prijatelja i  doneo njegovo tijelo kuci... Ne kajem se umreti jer sam ga osvetio.

-" Spremite klopke ne damo ga"

General sa suzama u ocima pogleda u mene, a ja odmah naredim obustavu akcije preko istog uredjaja jasno govoreci da se to ne radi.

-" Generale, nece doci svi, aktivirace eksplozive i izgubicemo neduzne  civile radi jednog covjeka.  Ja nemam nikog, nisam niciji sin ni brat, nisam cak ni rodjak. Nemam sta da izgubim"

Ona mi je bila u mislima ali znao sam od starta da sam pogresio sto sam se zalijepio za nju! Volim je, voleo sam je i kad je nisam poznavao.

-"Jesi spreman"

Klimnuo sam glavom te izasao iz auta, dok sa druge strane naoruzani do zuba cekala je mala grupica momaka.   Naravno da su se obezbjedili okolo.

-" Molim te bori se, bori se za svoj zivot"

-" Potrazite me i vratite kuci. Ne odustaj od mog tijela ako ne, sjetite me se nekada"

Briznuli su u plac dok im narede da me ostave i da  odu. Gledao sam svoje dzelate u oci. Ceo zivot ucim da se ne bojim smrti,  milion puta sam bio u situaciji da umrem, a sada kada sam upoznao nekog kog volim  nisam hteo da umrem.

-" BOZE CUVAJ JE"

rekao sam te zacujem pucnjavu oko sebe. Mahinalno sam pao na pod, a konvoj vojske stvorio se niotkud i pored lokacije koja je na cistini...

-" povuci se!"

Cuo sam dok se polako povlacim pored, no jaka bol usledi direktno  ka mojoj nozi. Viknuo sam od siline bola, ali nisam se predao morao sam nastaviti. General... znao sam, nikad me tek tako ne bi pustio.

-" Ranjen je, donesi zavoj stegni nogu!"
Neko od vojnika snazno stisne moju nogu, a ja uzem pusku u krenem pucati ka njima takodje.

***

Otvorila je oci, nakon sto usledi veliki broj eksploziva koji su napravili snazan potres u cijelom gradu.

-" Suzan je li otisao?"

-"  jeste,  dodji! Bice sve u redu. On je jak naci ce nacin da se spasi"

Tjesili su je, dok joj se tijelo grcilo od bola.
Nije vise imala suza samo je cekala vijesti ne bi li cula sta se zbiva.
Dugo je bila tisina u gradu, cule  su se samo sirene  koje su gasile pozar sve do svitanja. A ona plakala je i molila Boga da je dobro... Nikada nije osjetila takvu bol, bol koja kao da oduzima deo nje.

" sinoc  je teroristicka organizacija u nasem gradu  aktivirala na 5 eksploziva sirom grada, podsjecamo da su trazili isporucenje naseg vojnika  Caia Vardasa koji je sinoc u ranjenom stanju sa vojnom sluzbom ubio teroriste koji su usli u nasu zemlju prije 10 dana.  Broj preminulih se jos uvijek ne zna, a policija je vecim djelom  spasila civile"

Bila je vijest koju su prvo prenijeli na vijestima.

-" Caio Vardas bio je vojnik u TVJ. Tajnoj vojnoj organizacionoj jedinici za spoljasnje i unutrasnje sprecavanje napada i odbrane zemalja. Caio je u misiji u Pakistnu spasio na stotine djece koju su teroristicke organizacije prodavale i koristile. Caio je heroj nase drzave i grada i nadamo se da ce se brzo oporaviti"

-" ZIV JEE Suzan!! On je ziv!"

***********
Ja koja sam obrisala 3 nastavka pred kraj u kojim sam plakala i izmjenila  da ostane ziv jer mi ga zao samo sto je prezgodan  🤣