Stezala je sve jače prste oko umaovaonika kao da je bila spremna da ga iščupa . Podiže glavu i ugleda ljutito lice u ogledalu . Umiri disanje i pokuša da se malo smiri . Kenan je koristio priliku i to joj je bilo jasno ali nikako nije mogla da shvati zašto je to činio . Dok su bili skupa nije mu bila dovoljna ... uvjek je nalazio nešto sa strane .Nekad mu je uspijevalo da to i sakrije i o tome nije htjela da razmišlja , dovoljno je bilo čak i previše ono što je znala. Začuše se koraci u hodniku i ona osvježi lice . Svim silama se trudila da se malo smiri. Pretpostavila je da je se zadržala dugo pa odluči da izadje prije nego se i njegova majka zabrine . Jadnoj ženi pored svega nije trebala dodatna briga pomislila je u sebi i naglo otvori vrata.
Stajao je ispred na korak od nje . Pogledi kao sudar gromova . Bar s njene strane je izgledalo.
Napravio je korak nazad i nagnu se na zid vezajući ruke na prsima. Izgledao je prokleto privlačno ali se nije dala zbuniti.
Imala je namjeru da samo prodje ali se zaustavila na njegovo oglašavanje .
-" Hvala ti što nisi odbila majku . Znaš puno joj znači što te vidjela."
-"Isključivo sam to učinila zbog nje , mada nisam sigurna da treba da nastavim da je vidjam . Možda bi bolje bilo da kod budućih posjeta je ne informišeš o mom dolasku . Vjeruj da je to bolje za nju . Ove dvije godine i kusur dana je dobro došlo da se navikne da me nema u tvom životu više a sigurna sam da će tako brže se navići na neku od tvojih ."
-"Ne počinji molim te !"(prekinuo je njeno pričanje i uhvatio glavu na potiljku jednom rukom dok je drugu držao ispred lica .)
-"Ne počinji šta Kenane ?! Ništa ja ne počinjem samo sam htjela da olakšam i da te napomenem da nismo skupa i da nemam namjeru da više dolazim ovdje . Danas nema nikog . Sutra? Da li si siguran da sutra neće biti nikog ?! "
Vezao je ruke na potiljku i stezao glavu sa strana kao da je imao glavobolju . Trgnu se i zatvori vrata od majčine sobe . Selma izgubljeno ga posmatrajući nije se pomjerala . Malo jače je povuče za ruku za sobom u sobu i zaključa vrata . Odmah je protestovala. Smirila je se tek kad je prišao prozoru s druge strane kreveta kod radnog stola i ostavio joj prostora kod vrata . Podigao je ruke u visinu kao da se predaje i krenu da priča .
-" Dovoljno me poznaješ , ne vidim razlog zašto dramiš samo sam htio da razgovaramo . Znam da me ne bi htjela saslušati drugačije . Ne brini majka spava zato sam te i dove ovdje. "
Šarala je pogledom po sobi . Izgledalo je kao da ga nije ni slušala jer je na njegove prve riječi prevalila očima i zadržala pogled na uramljenoj slici na stolu . Kad je shvatio da je gledala u sliku i da njega nije ni slušala , prišao je stolu i uzeo sliku u ruke . Još uvjek je lančić bio na njoj .
Nervozno se pomjeri u mjestu i odluči da ona sad malo priča prije nego stvarno povjeruje u njegove laži i obmane ponovo.
-"Poznajem te ?! Pa da sam te poznavala ne bi sad stajala ovdje . Shvati više , imao si šansu i to ko zna koliko šansi si imao i svaku si prokockao . Sad više nemam ni volje ni želje da pokušavamo ponovo jer teško sam našla svoj mir i ne želim ga opet izgubiti samo da bi ti dala šansu koju ne zaslužuješ ."
-" Znam da si ljuta . Eto za razliku od tebe ja tebe poznajem . Znam da mi nećeš sad oprostit ali jednog dana hoćeš i ja ću strpljivo čekati taj dan . Vidi ako ti išta znači ova slika nikad nije bila nigdje drugo nego ovdje na stolu je isto kao prvog dana i sve ove dane . Vidi i lančić je tu ."
-" Na slici ne na tvom vratu ! Znam tačno i kad si ga okačio tu na sliku ! Kad si sa onim propalicom drugom iz benda nestao na nekoliko dana da bi se provodio , tad si ga skinuo da ti ne smeta . Da one što si ih vodao slučajno ne bi shvatile da imaš nekog . Ali za mislost Božiju pusti sad prošlost neka ostane tamo gdje i pripada , ništa ne postižeš , vjeruj mi . Šta više samo mi budiš sjećanja i tjeraš da mi se gadiš i da te mrzim više nego prije . Kenane nismo djeca . Odrasli smo ljudi . Ne baš zreli ali tu smo negdje . Odkljucaj ova vrata i da jednom i zauvjek stavimo tačku na sve ."
Napravio je korak prema njoj i zastao . Spusti sliku na mjesto i opusti ruke kao da su teško olovo . Pogleda je direktno u oči a ona kao da je vidjela neke druge oči , neko drugo lice i zadrhta . Nije se pomjerala . Slušala je svaku riječ , svako slovo kao da je najljepša melodija koju je ikad čula .
-"Stvarno me toliko mrziš i prezireš ?Zar ne postoji ni mrvica više one ljubavi od ranije ? Evo sad da mi sude ja ne bi znao šta reći u ime odbrane . Ne znam . Da mi život uzmu ja ne bi znao zašto sam te povrijedio . Znam da život nema reprizu ali zato ima druga šansa . Svjestan sam da sam ispucao limit i vjeruj mi mrzim samog sebe zbog svega ali ... shavtio sam . Vjeruj mi da sam shvatio kakva si osoba i sve sam shavtio i molim te evo bar razmisli . Bar reci da ćeš razmisliti . Daj mi barem nadu da se radujem nečemu . Eto bar za početak skini taj prsten s ruke da bar imam nečemu da se nadam ."
Kiseli osmjeh joj se ote iz grudi . Zbunila ga je zbog toga . Skinula je prsten i podigla ga u zrak . Čvrsto kao da se držala da ne izgubi snagu ga okrenu više puta prije nego ga stavi u džep i stade ispred vrata bez naredbe da ih on odključa .
-" Tebi smeta ovo ?! Da li stvarno misliš da između nas je problem ovaj prsten ?! Nemoj ... nemoj da padaš toliko nisko jer i onako si kod mene toliko nisko pao da te ne želim vidjeti ni u svojim snovima . Shvati da je gotovo i da ovaj prsten ma gdje bio , na mom prstu ili ne neće promjeniti ništa među nama !"
