5. ,,Jesmo se mi već upoznali?"

19 5 0
                                    

,,Veronikaa!" Čujem mamu iz dnevne sobe.

,,Reci mama?" Viknem joj iz svoje sobe.

,,Daj dođi." ,,Evo!" ,,E srce, budi dobra mami i odi u knjižnicu pa mi posudi jednu knjigu." ,,Ok, koju?" ,,Zločin i kazna, treba mi za posao. Dala sam to djeci na akademiji da pročitaju pa bi bio red da i ja to ponovno pročitam." Rekla je ona skidajući naočale i trljajući sljepoočnice.

,,Ok, vidimo se!" Rekla sam izlazeći iz kuće.

,,Bok teta Sandra." Rekla sam ulazeći u knjižnicu. Ovdje sam toliko često da me svi radnici već znaju.

,,Bok Veronika, što trebaš danas?" Upitala me knjižničarka Sandra nasmiješeno.

,,Mama treba Zločin i kaznu." Rekla sam sagnuvši se i  pregledavajući CD-ove.

,,Aha, ok. Ja ću to donijeti, a ti si nađi neku knjigu." Rekla je Sandra ustajući se.

Pregledavala sam dugačke police pune starih knjiga. Uzela sam jednu i počela čitati sadržaj na korici. Krenula sam prema pultu i zabila sam se u visoku figuru.

,,Ajme oprosti!" Rekla sam podižući pogled prema VRLO slatkom dečku.

,,Ma sve okej." Rekao je on s ležernim osmijehom gledajući me u oči.

,,Poznata si mi od nekud. Jesmo se mi već upoznali? Upitao me sa smiješkom.

,,Uh, ne mislim da nismo..." Rekla sam uzimajući neku knjigu s police. Pogled mu je bio prodoran, fizički ga nisam mogla gledati u oči. Krenula sam prema pultu kad me povukao za ruku.

,,Čekaj! Znam te od nekud, 100%." Rekao je gledajući u strop, pokušavajući se sjetiti.

,,Nov sam u školi, možda smo se vidjeli na hodnicima?" Rekao je ponovno me gledajući u oči.

,,Vjerojatno, da kad razmislim vidjela sam te po hodnicima." Rekla sam sa smiješkom.

,,Pretpostavljam da bi sad trebala ići.." Rekao je.

,,Da, trebala bih.." Rekla sam, bilo je očito da smo oboje htjeli da ostanem.

,,Ako hoćeš mogu ti dati svoj broj mobitela." Rekao je vadeći kemijsku iz džepa.

,,Evo zapisat ću ti na ruku, rekao je podižuću rukav moje majice.

,,Eto, javi mi se kad dođeš doma." Rekao je i namignuo.

,,Jesi ok zlato, sva si rumena." Rekla mi je teta Sandra.

,,Da, ok sam." Rekla sam i brzim korakom izašla iz knjižnice.

Evo i peto poglavljee. Sad pokušavam napisati što više poglavlja jer ne znam koliko ću stići pisati kad krene škola.
Nadam se da vam se poglavlje sviđa :)

Ljubav zapisana u notamaWhere stories live. Discover now