Sjedila sam u kantini s najboljim prijateljicama, pričale smo o Evi i Luki kad je u kantinu ušetala Mia. Glupa, bogata fufica. Izgledala je kao svaka tipična nasilnica iz filmova. Ona je visoka, ima plavu kosu, smeđe oči i naravno vrlo naglašene obline. To joj je bilo najvrijednije oružje, svakom dečku koji joj je zapeo za oko bi se nabacivala, a velikoj većini bi se to i svidjelo. Mogu još i dodati da je starija godinu dana od mene, a glavna meta sam joj naravno ja.
,,Mhmhmh evo naše slavljenice." Stala je ispred mene smijuljeći se.
,,Mh bok." Rekla sam okrećući očima.
,,Još ti samo fali kapica i mogla bi reći da zapravo puniš 5 godina. Hihihihihihi." Ona i njezine ,,prijateljice" su se hihotale.
,,Ja barem imam nekog s kim bi slavila rođendan." Rekla sam ispod glasa.
,,Što si rekla kozo?!" Upitala me svojim kreštavim glasom.
,,Rekla sam da ja barem imam nekog s kim bi slavila." Rekla sam ustajući se, bila sam bijesna, ona me vrijeđa skoro svaki dan već dvije godine. Bilo mi je dosta.
,,Ugh sad ćeš vidjeti!" Rekla je te me gurnula. Ja sam ju ošamarila.
,,Nisi to upravo napravila." Rekla je držeći se za obraz. Ovaj put me gurnula jače, nabila sam se leđima na stol. U tom trenutku je cijela kantina ušutjela i pratila naše pokrete. Osjetila sam kako me Matija para pogledom, očigledno nije htio da se tučem.
Ustao je i prišao nam. ,,Veronika, nemoj. Riješi to riječima." Šapnuo mi je na uho. ,,Neću, već mi je dosta." Rekla sam glasno. Odgurnula sam ga od sebe i ponovno pogledala Miu. Ovaj put sam ju udarila sa šakom u nos. Iz nosa joj je počela šikljati krv, oborila sam ju na pod i počela ju udarati šakama gdje god sam stigla.
,,Već mi te je dosta, shvaćaš?" Procijedila sam kroz zube.
,,Makni se s mene kravo glupa!" Mia je zacvilila. U tom trenutku su me nečije snažne ruke skinule s nje. Okrenem se i vidim Zvonimira, došao je u ključnom trenutku. Nasmiješio mi se, očigledno ga je ova situacija zabavljala. Miu su pridigle njezine prijateljice. Bila sam spremna ponovno ju udariti, ali me Zvonimir spriječio.
,,Nemoj, već si u velikim problemima." Šapnuo mi je, njegov vruć dah mi je zagolicao obraz. Kimnula sam. Sve mi je tek sad došlo. Podignula sam glavu i vidjela sve profesore uključujući ravnatelja kako gledaju u nas, ali ništa ne rade. Uzela sam svoju torbu i krenula prema izlazu iz kantine. Ravnatelj me zaustavio.
,,Ne tako brzo gospođice Veronika, pođite u moj ured, vi i gospodin Zvonimir." Zašto on upitala sam se, ali sam samo otišla, Zvonimir me pratio u stopu.
,,Izgledala si tako moćno." Rekao je Zvonimir.
,,Hvala, već mi je bilo dosta njezinog vrijeđanja." Rekla sam, pogledavši u mobitel vidjela sam poruku od Matije.
,,Zašto si ju izudarala? Nisi normalna, znaš kako sad izgleda?" Kako mi se usuđuje reći da nisam normalna kad ni ne zna što je ona meni sve radila.
,,Ugh." Rekla sam kolutajući očima.
,,Što je bilo?" Upitao me Zvonimir kad mi je vidio lice.
,,Ma Matija mi je poslao poruku kao da nisam normalna zato što sam ju pretukla, blablabla..." Rekla sam i prekrižila ruke.
,,Ja mislim da si ju istukla s pravom." Zvonimir zna kakva je ona zapravo, on me razumije. Nasmiješila sam se, a on mi je odbijegli pramen kose stavio iza uha. Već smo se približili jedno drugom kad je ravnatelj ušao...
أنت تقرأ
Ljubav zapisana u notama
قصص المراهقينVeroniki se već sto godina sviđa jedan dečko, ali ju on ne primjećuje, sve dok u njezin život nije ušetao novi dečko... Odjednom ima pozornost obojice?
