•Daddy•

Bye

Polako otvaram oci ne znam gde se nalazim stvarno. Oko mene je beli zid,ne nisam u bolnici.
"Gde sam ja?" Kazem umornim tonom i pokusavam da se sjetim kako i sta. O boze da sjecam se,ispred mog lica sepojavi najlepse lice.
"Jesi dobro?" Upita Harry kroz osmjeh.
"Da ali gde smo?"
"Tamo gde smo samo ja i ti."
Polako se iznenadjeno nasmejem. Jel to znaci da su on i moja majka gotovi?
"Harry sta ce ona reci na sve ovo?' Upitam znatizeljno i dobijem samo njegov osmjeh.
Ne znam vise stvarno.
"Sredio sam. Dobila si stan u blizini grada,jako je veliki i nadam se da ce ti odgovarati." Pateticno sam se nasmejala.
"Koga si pitao? Toliko zelis da me se rijesis?" Gleda me pun bijesa.
"Nije ne zelim to. Zelim da ti budes srecna bez tvoje majke Dallilah."
Polako sam spustila glavu.
"Zamolicu te da napustim ovu sobu ne zelim sada da razgovaram." Krenuo je korak pa odjednom se vrati. Pogledala sam ga bijesno,ostavio je poljubac na mom obrazu i izasao. Tu sam sama.
Razmisljam vec pola sata sta da uradim i odlucila sam. Polako udahnem zraka i pustim jednu suzu da sklizne niz moje lice.
Ustanem iz kreveta i obucem se te potom krenem kuci ne mojoj a da ja i nemam svoju kucu. Otvorim svoje nasledstvo i uzmem novac. Polako pustim tijelo da klizi niz zid boli me srce jer odustajem od jedine ljubavi. Taj osjecaj pored njega nije nesto sto se moze opisati. Sve bih dala da je jedan obican decko koga nitko ne zna samo ja.
"Nase zime nasa ljeta." Nasmejem se jer je zavrsilo ali je lepo jer trajalo i bill lepo. U sjecanju ce biti zauvek.
Polako pakujem nesto malo stvari u torbu. Necu nositi nista previse,polako nazovem Harrya. Cujem njegov nezni glas i osmjeh.
"Da te odvedeom u novi stan?" Upita kroz smijeh.
"Za pola data na klupama." Prekinem i obrisem si suze pokusavam makar malo izgledati zivo ne uspeva mi vidim.
Polako idem prema parku i ugledam kovrdavu kosu,okrene se prema meni i nasmeje se.
"Dallilah" zagrli me,polako ga pogledam i ostavim mali poljubac u kutku njegove usne.
Polako pads noc,polako sam mu rekla da je gotovo i da odlazim. On sjedi i gleda u sve osim mene.
"Dallilah." Kaze i okrene se prema meni.
"Kada odazis?" Bile su rijeci koje su mi se urezale u srce.
"Cim jutro dodje."
Mjesec je bio visoko na nebu i blijed među najvišim granjem jednog lisnatog
stabla. Zvukovi neobično daleki. S jednog prozora dopirale su pojedine note neke
spore, ugodne glazbe.
"Pa to je valjda zbogom malena."
Polako prislonim usne njegovom vratu dok se suze skupljaju u mojim ocima.
"Dallilah nedostajace mi nase poruke koje su te dovodile do ludila."
"Da daddy vjerovatno." Okrenuo se i nasmejao se.
"Dallilah veceras imam sastanak da ga otkazem?"
" Ne i tako veceras imam neke stvari da dovrsim."

P R I P O V J E D A C

Sve bi dao da moze da zadrzi nju,njene pokrete,njene dodire. Nekada jednostavno biramo pogresnu osobu ili ne biramo mi bira sasvim druga stvar,srce. Svi mogu osjetiti bar jednom kako tijelo drhti zbog neke osobe u blizini,Harry je prvi put to osjetio samo prema Dallilah a osjecaji bili su obostrani. Polako samo je rekao " sretno " i otisao.
Mnogo dalje, u istome gradu. U savršeno bijeloj uniformi, s malo kose na glavi i
lagano znojan, jedan debeli konobar prolazio je između uzvanika. Nosio je srebrni
pladanj a na njemu pice za kovrdazvog decka. To je bilo zbogom.

Cao ljudi evo mene i da odlucila sam da obnovim pricu,pre svega molim vas vote jer taj vote znaci da nastavim pricu,polako dobijam inspiraciju. Dodajem neke nove likove,uglavnom dajte mi predloge za jos jednu musku ulogu,razmisljala sam Zayn ili Lucky Smith. Vi recite u komentar vase predloge.