Polako otvaram svoje kofere i ulazim u novi stan. Polako padnem na pocetki vrata,nedostaje mi Harry jako. Ponekad se zapitam da nisam ja prokleta? Ostala sam usamljena sa 13 godina i nastavila. Ali on me usrecio,svojim porukama,svojim usnama. Kamo srece da ga vise ne vidim ne bih znala sta je zabranjeno. To je zivot nekada se stvari na mijenjaju godinama ali odjednom u toku nekoliko sati sve se promijeni. Nekako mi dodje da padnem i ne ustanem nikada,mozda bi bilo lakse da me ljube oblaci kada neces ti,Harry.
Prvi dan zelim da provedem sama u cetiri zida i odmorim.
Daljina je nesto najteze,kada sam imala 12 ostala sam bez svoje najbolje drugarice ali ovo sada je neka bol koju ne mozes opisati,zelim da eksplodiram.
Sramim se sebe bila sam seksualna igracka svom ocuhu,isto tako se i on srami. Mi smo nasli jedno drugo. Surovi i jadni,puni lazi stvorili smo ljubav koja ne postoji nigde osim u nama.
P R I P O V J E D A C
Opet njoj ce poci stara prijateljice u svojim snovima u svojoj masti dok alkohol ide njegovim venama. Tamo gdje nema strahova nema,obraz joj grije njegov dlan a u hladnoci ipak. Daljina je nesto tesko nece shvatiti koji se nije opekao. Nitko nece izmjeriti bol a do ocaja je ljubio. Tuga se budi izmedju dvije duse. Dvije zaljubljene duse. Daleko je grad tvoj,ali ne dalji od mog srca."
Polako otvaram oci i spremam se za obilazak,odem prema kuhinji i uspem vodu u plasticnu casu. Osjecam se usamljeno ali opet i slobodno. Odem nekim teskim koracima prema ogledalu oci su mi natekle. Obavila sam svoju jutarnju higijenu i uzela sam mnogo sminke da spremim ovo svoje uzasno lice. Vec za nekih pola sata spremna,izadjem na balkon gde me udari svez zrak Londona. Naslonim se i pogledam u nebo,odmah na moje oci dodje mi prizor mene i Harrya. Vremenom se odmaknem i izadjem iz stana.
Prvo sto vidim je ulica ali ne obicna na neki nacin neobicna. Preko puta zgrade nalazio se predivan park. Djecu nije ni snjeg sprijecio da se zabavljaju.
Nasmijem se kada vidim da lopta dolazi prema meni te krenem dobacit dok me ne prekine glas malog djecaka sa plavom kapom.
"Zayn,Zayn ona zeli da nam ukrade loptu." Boze o boze to mu je sigurno tata. Polako se krenem ptavdati ali u blizini mene se pojavi decko sa crnom kosom. Imao je malu bradu,traperice su mu bile crne kao i jakna. Nasmijao se.
"Teo nemoj tako samo je mislila vratit ti loptu."
Nasmijem se na rijeci Zayna te potom pridje prema meni.
"Zayn Malik." Pruzio mi je svoju ruku.
"Anne Anne Liv." Odlucila sam pogledam u nebo te se nasmejem. Novi zivot moze da pocne. Ispruzim mu ruku potom mi uzvrati osmjeh.
"Nadam se da cu se lijepo slagati sa tobom Anne."
"I ja Zayn. Sada zurim pa ako me opet vidis mozemo se druziti."
"A sta ako te nikada vise ne vidim Anne? Ne moze to tako."
Zaustavim taxi i prije nego sto udjem nasmijem se.
"Rizikuj ili vjeruj u srecu." Udjem i ugledam njegov osmjeh i mahanje auto krene a moje misli odlutaju Zaynu.
opaaaaaaa opaaaaaaa
Ljudi evo nastavak ipak natavljam da pisem.
Ly all:)
YOU ARE READING
•Daddy•
Random"Dallilah i previse je komplikovano ne zelim da opet budes tuzna, tvoj svijet sada je drugaciji." "Ali to...ne bi bio moj svijet bez tebe u njemu."
