•Daddy•

Game

Vec par sati sa Zaynom sjedim u parku, prica mi o svemu sta se desava u ovom kraju, moram biti iskrena nisam previse slusala u mojim mislima bio je jedino on. Nakon sat vremena razgovora Zayn mi se priblizi pa napokon me probudi.
"Gdje si otisla? Hej ako si umorna oprosti, volim mnogo da pricam." O Boze koliko bezobrazna ispadam, prodjem rukom kroz kosu i nasmijem se.
"Ma ne zapravo mi je jako zanimljivo slusati, samo sam malo umorna."
Moje lazi prekine glas koji doziva Zayna, vidim decka braon kose koji se brzo nadje ispred nas i pozove Zayna na zurku. Pogleda me i nasmije se pa kaze Zaynu da idem sa njim.
"Zayn vec sam ti rekla da sam umorna tako da ti idi bez mene, hvala sto si me spasio od dosade kuci, nadam se da se cujemo sutra?" Nasmijem se i sacekam njegovu reakciju.
"Vidim da si umorna pa ti samo ovaj put dopustam da ides kuci i prosetas sama jer ti to treba." Konacno mogu odmoriti sama, pozdravim Zayna i krenem u svoj novi mali kutak.
Noc je bila mirna i malo hladna ali nije mi smetalo, odlucila sam ne misliti i jednostavno dopustiti hladnom zraku da me probudi, vec sam blizu ali paznju privuce crni auto. Dobro pogledam i ne vidim nista osim muskarca u crnom, nervozno krenem na drugu stranu ali zaustavi me bas taj isti muskarac. To je bio Harry, tresem se i ne mogu zaustaviti suze na svom licu, nezno ruku stavim na njegov obraz koji se smrzava, njegove zelene oci su pune suza, tiho ispustim jecaj i pokusavam doci do zraka, nisam u stanju razmisljati. Osjetim njegove usne na mojima, moje ruke zagrle njega kao da cu ga izgubiti. Ne Dallilah ne opet, nisi igracka ali ne mogu se odvojiti od njega, ne mogu se odvojiti od osjecaja da je svijet moj, nikad nisam vjerovala da je moguce imati krila ali sa njim osjecam se kao da letim. Ispustim suzu i polako se pomjerim korak od njega pa ga pogledam.
"Znaci tu si?" Kazem tiho da jedva cujem sebe.
"Tu sam, osjecaj da nisi pored mene cini da ludim ja.." Kako me samo cuo pitam se, njegove rijeci naprave da se izgubim i da moje srce prokleto lupa.
"Harry ja ne mogu vise ovako, pokusala sam bez tebe ali evo ti si tu. Reci mi Harry da li je ovo izmedju nas stvarno ili je zadovoljavanje dosade u tvom zivotu u prevodu igra. Ako je stvarno mi... Mozemo resiti to. Ali ako nije Harry samo zelim da me pustis." Obrisem suzu koja se nije mogla zaustaviti.
•pripovjedac•
"Dallilah ovo sve je... Igra, mrzim gubiti znas to i sama. To sam ja." Nasmije se a u njemu se sve rusi dok je gleda kako je blijeda i uplakana. Jedino sto je uspela napraviti je nastaviti gdje je krenula, cekao je da izgubi njen bijeli mantil koji joj je savrseno pristajao. Iz crnog auta pojavi se vozac Klaus pa pogleda Harrya i postavi mu pitanje "zasto?" Samo se nasmije i spusti pogled.
"Zato jer je volim a ne mogu je napraviti sretnom a njen osmijeh previse vrijedi."

Znam da me dugo nije bilo i stvarno mi je zao zbog toga, imala sam previse obaveza, i da skroz sam izgubila inspiraciju za pisanje ali veceras sam bila raspolozena za pisanje. Stvarno ne znam sta da napravim da li da izbrisem pricu ili da nastavim pisati?
Nadam se da se bar neko sjeca ove price, uglavnom ako zelite nastavak vote jer mi to trenutno previse znaci, u komentarima iskreno misljenje o ovom nastavku.