part 16

3.6K 173 9
                                    

-Bilo mi je lijepo sa tobom večeras. Mogli bi to ponoviti.- Oho, da bi. Nate drži moje ruke dok stojimo ispred mog hotela.

Noć je prošla poprilično savršeno. Nakon ljubljenja na prokletoj travi to jest deci ispod koje je bila zemlja i na kojoj sam pojebala jebena leđa, otišli smo se voziti na biciklima po Parizu i onda na hamburger u nekom lokalnom fast foodu.

- Da naravno.- zastala sam sa smiješkom na licu. Oštra bol me probola u području srca. Zelene oči su mi sjevnule u sjećanju. Odjednom smiješak mi je pao sa lica.

-Hej. Što je bilo?- njegova velika ruka pomilovala je moj obraz. Bio je tako nježan za tako velikog čovjeka. Kretao se galantno i spretno za čovjeka od dva metra punog mišića.

- Ne znam. Imam neki loši osjećaj.- Namrštio se i rukom prešao od mog ramena do vrška srednjeg prsta.

- Što god treba, samo me nazovi.- utisnuo je jedan nježan poljubac u moj obraz, jedan u čelo i jedan je ostavio na mojim usnama.

- Znam da si nedavno prekinula sa svojim 'ajmo tako reći dečkom u kojeg si fatalno zaljubljena, ali znaj da ću se ja boriti za tebe.- ruke je stavio na moje obraze i nježno me poljubio.

- Sviđaš mi se Roman Maya Smith.- osmjeh mi se smjestio na usnama i osjećam se kao poprilični idiot smiješeći se tako.

Lift sam čekala sa tim osmijehom, vozila sam se do mog kata sa tim osmjehom ali on je nestao čim sam vidjela čokoladne kovrče i zelene oči. Razjarene.

***

-Aaa! Ne mogu disati. Ne-e mo- ogu disa-ati. Sve-e me boli!- suze mi se sljevaju crvenim licem dok sjedim zaštitničkom zagrljaju. Srce me boli od patnje. Nisam imala koga zvati osim Nathana. Svi drugi su miljama daleko čak i na drugom kontinentu. Nate me smiruje držeći me u zagrljaju i polagano masirajući moja leđa i ljubeći me nježni po licu, čelu.

- Ubit ću ga. Kažem ti, ubit ću ga!- dok je on mene smirivao on je bivao sve ljući i ljući. Sjedeći na podu u njegovom krilu pokušavala sam shvatiti što se pobogu događa sa mnom.

Flashback

-Što radiš ovdje? - ljuta, očajna i uznemirena prolazim pokraj njega otključati vrata svoje sobe dok on stoji pored mene dišući pomalo isprekidano.

- Došao sam po tebe. Idemo kući.- kući?! Kući?!? Pa dobro da li je to on napokon do kraja poludio?!

- Kakvoj kući?! Pobogu Harry nisam bezveze otišla! Željela sam se maknuti od svjetla scene, svih ljudi koji su mi stalno disali za vratom, tebe- svih! Molila bih te da odeš i da me zaboraviš. Tako je najbolje.- kažem pokušavajući zatvoriti vrata ali njegova noga zaustavlja vrata.

-Makni nogu.-kažem upozoravajućim glasom mršteći se. Pogledu njegovim očima je poprimio je tamu, opasnost. Progurao se u koju sobu i krenuo prema meni dok sam ja ipak odmicala od njega. On jedan korak naprijed, ja dva nazad.

- Ne. Rom ja tebe volim. Molim te oprosti mi. Znam da sam griješio, ali mogu i želim to ispraviti. Molim te dopusti mi.- iako su njegove riječi mile i drage ton glasa i geste su mu pune prijetnjom i jedino su me strašile.

- Volim te. Dopusti mi da te volim.- previše snažno je uhvatio moje lice i povukao ga prema svom. Njegova ljepota i grubost su me strašile. Do još prošlog tjedna su me umirivale, a sada želim vrištati. Možda radim dramu. Nije ubio čovjeka samo me prevario s njih 5 najmanje.

Je l' to mene PMS lupa?

Odgurnem ga od sebe i krenem prema vratima pokazivajuči mu da nije dobrodošao i da se goni van.
Ali on je učinio baš suprotno Zaletio se na mene i prikovao me uza zid i obrušio svoje usne na moje. Ali gdje je onaj sladak čovjek i sladak okus njegovih usana? Gdje je onaj čovjek kojeg sam voljela?

Ovo je samo ljuštura njega. Ponovno ga odgurnem. -Gubi se van prije nego što sam pozvala osiguranje.-

- Da i da možda nazoveš svoga novog dečka? Dugo ti je trebalo vidim. Svaka čast.- više nije tražio da ga volim sada je bio ljut, opasan.

-I što to tebe briga?!- ah evo je. Već sam se zabrinula gdje je. Moga glupa strana se javila. Zlatno pravilo te strane je hajmo pikat medvjeda dok spava.

-Briga me!!- zderao se na mene da sam se sva stresla. Svojim dugim nogama je grabio razmak među nama i gutao ga. Za sekundu je bio ispred mene.

-Ti si moja! Čuješ li?! Moja!!- rukama mi je zahvatio glavu i tresao ju. Odlično evo mi i glavobolje.

- Nitko, ama baš nitko te ne smije dirati osim mene! Nitko! Ti si moja i samo moja!- nije da me ne gurnuo više da sam se ja bacila na pod i ugrabila mobitel.

- Makni se od mene!-vrisnem na njega dok se kretao sve bliže i bliže meni. Ovo je tako bolno slično jednom sjećanju kojeg žarko želim zaboraviti. Taj me čovjek previše upropastio, a sada Harry, bez da zna, nosi sve te uspomene natrag.

- Zoveš ga?!- oho naravno da ga zovem. Budalo jedna.

SOS. POMOZI MI!

Taman kad sam poslala poruku Harry je uzeo moj mobitel i bacio ga u zid.

- Neće te voljeti kao ja.- rekao je kroz zube.

- Misliš poremećeno? Opsesivno? Hvala Bogu da neće.- lupit ću se glavom u zid tako mi svega.

- Ne pričaj tako sa mnom!- viknuo je. Shvatila sam da kada je ljut i kada se svađa da postigne vrlo visoku visinu decibela u kratkom vremenu.

-Što, da te počnem oslovljavati sa moj gospodaru? Ne možeš sam sebe kontrolirati kako ćeš mene?- i tad sam osjetila preko cijelog lijevog obraza šamar. Pala sam na pod kao palačinka. Nisam baš neka mamina maza da bi se odmah rasplakala. Odrasla sam sa trojicom braće. Ustala sam se i puknula ga šakom u nos. Kada se oporavio još sam ga jednom puknula u čeljust.

Šteta, imao je savršen nos, a o čeljusti da ne pričam.

- Da više nikada nisi digao ruku ni na jednu ženu ikada. Je li to jasno?- sjedio je na podu sa malo krvavim nosom. Znam se tući od svoje 4 godine. Bože morala sam živjeti s trojicom mamlaza i pravilom ili se brani ili dobi batina.

-Rom!- Nate je uletio kroz vrata kao uragan. Za čovjeka od dva metra punog mišića kreće se poprilično galantno poput tigra. Brzo i opasno. Odmjerio je Harrya i došao do mene.
Kada je vidio otisak njegove ruke na mojem obrazu kao da je nešto eksplodiralo u njemu. Podigao je Harrya i prislonio ga na zid.

- Vidim li te blizu nje još samo jednom kunem ti se polomit ću ti svaku jebenu košticu u tvom jebenom tijelu. Razumiješ li? To nije prijetnja to je obećanje.- doslovno ga je bacio van i zagrlio me jako.

- Neću nikome dati da ti naudi. Trebao sam se otpratiti do sobe. Oprosti mi.- poljubio me je nježno u glavu.

- Nisi ti kriv.- glas mi je pucao od boli. Ali ne fizičke. Boljelo me je srce za čovjeka kojeg sam voljela, kojeg volim. Boli me u što se pretvorio.

- Želiš li da ostanem?-

-Molim te.- zadnje je sto sam rekla prije nego sto sam se slomila pred čovjekom kojeg znam svega dva dana. Možda već i tri.

&@**#&#;#**

Mišljenja?

Dosegli smo 20 tisuca citatelja! Ne znate koliko sam ponosna na vas I na sebe sto smo do tuda dogurali.

Molim vas isto tako da pogledate moju novu pricu the A team ako volite nadprirodno, a ako vas zanima talijanska mafija onda bi vas mogla zanimati i Behaving Badly.
Na engleskom su pa bi mozda nekome stvaralo male probleme.

Volim vas svee ♡♡♡♡

In all the right ways. [COMPLETED]Where stories live. Discover now