PRAETERITUM

Part 17

Odjednom sam osjetila njegovu lijevu ruku na svom struku.
Pravila sam se da spavam, iako nisam bila čak ni pospana.
Nisam imala srca da sada nešto izvodim. Samo sam nastavila ležati kao i do sada, a on se primaknuo k meni, i naslonio svoj nos u moju kosu.

...

Probudilo me neko lupanje na vratima.
Harry je spavao pored mene, još uvijek je bila noć. Lijeno sam ustala iz kreveta, još uvijek u vešu. Dlanovima sam protrljala pospane oči, jer mi je pogled bio malo mutan.
Došla sam do vrata iza kojih je netko luđački lupao. Nisam imala snage pogađati tko bi to mogao biti. Valjda mi se još mozak nije probudio.
Otvorila sam vrata, a iza njih je stajao glavom i bradom Tony.
Jedva sam otvorila usta od šoka kada je nasrnuo na mene.
Pritisnuo me uz zid i zalijepio se za mene. Ruke su mu čvrsto držale moje obraze dok mi je snažno pritisnuo svoje usne na moje.
Gurala sam ga, pokušavala ga udariti bilo kako, ali nisam uspijevala. Jedva sam se mogla micati od njega.
Napokon je odmaknuo svoje usne od mojih, kako bi uzeo zrak, što sam ja iskoristila da vrisnem i zovem Harrya.
-Harry!!
Vikala sam iz sveg glasa. Počela sam vrištati u neuspjelom pokušaju da pobjegnem od Tonya.
Ni sama ne znam kako, ali se ispred mene odjednom stvorila i Barbara.
Gledala me svojim mrzlim pogledom zadovoljno se smješkajući. Odmjeravala me non stop. U jednom mi se trenutku učinilo kao da su joj oči bile crvene.
Tonyeve su ruke sada bile na mojim bokovima. Snažno ih je pritiskao. Boljelo me. Ali nisam mogla plakati. Bila sam previše prestravljena. Barbara se glasnije nasmijala, ovaj put otkrivajući svoja dva velika očnjaka.
-Harry!
Nastavila sam vikati. Nije se pojavljivao. Nije me čuo. Mislila sam da će se odmah pojaviti pored mene i raznijeti onu odvratnu facu tom idiotu Tonyu, ali nije. Nije ga bilo. Nije bilo nikoga da me spasi. Bila sam sama protiv njih dvoje.
Tada se Tony odmaknuo od mene. Mislila sam da će napokon otići. Ali nisu. Tek je sve zapravo počelo.
Tony je skidao remen sa svojih farmerki, a Barbara mi se približavala.
-Još se jednom približi mom Stylesu, imati ćeš posla sa mnom..
Tako bih joj rado prevrnula očima i dala jedan nekulturni komentar, ali me već bila udarila. Imala sam osjećaj da mi se njezin cijeli dlan ucrtao u obraz.
Bila sam na podu. Rukama sam se odupirala.
Na dnu dna. Kao da sam Titanic. I gore od toga.
-Zato sad imaš sa mnom posla, ljepotice..
Gadio mi se njegov glas. Srce mi se ubrzavalo kako mi se približavao. Onaj njegov odvratni osmijeh nikada neću izbiti iz glave. Dolazio je prema meni.. Uplašila sam se. Osjetila sam jednu hladnu suzu na svom licu...

-Char!
Osjetila sam nečiju ruku na svom ramenu.
-Budi se! Što ti je?
Trgnula sam se.
San. Samo san. Char, smiri se.
Ne sjećam se kad sam zadnji put bila ovako razbuđena nakon spavanja.
Bila sam u sjedećem položaju.
-Blijeda si..
Pogledala sam ga. Zapravo sam ga jedva vidjela, ali je bio ljepši nego ikad. Valjda jer me probudio.
Očekivala sam stotinu pitanja o mojoj noćnoj mori, ali nije me ništa pitao o tome.
Samo me čvrsto zagrlio. Stvarno je znao kako se ponašati u kojem trenutku.
Zagrlila sam ga svom snagom, naslanjajući svoju bradu na njegovo rame.
Prstima mi je stiskao kosu dok je govorio:
-Još je noć, idemo spavati.. Sve je uredu, ja sam tu.. Ne boj se.
Ovo njegovo jedno "ne boj se" je bilo uvjerljivije od svih koje sam ikada u životu čula, zajedno. Kakvu li je on samo moć imao pa me mogao samo riječima toliko ohrabriti.
Odmaknuo se, i svojim palcem mi prešao preko obraza, sklanjajući nekoliko suza sa mog umornog lica.
Spustila sam pogled.
-Obećajem ti da si sigurna uz mene.
Bila sam van sebe. Nisam puno razumijela, odnosno slušala što govori. Bila sam nekako odsutna. Razmišljala sam o svom snu.
Tada je odjednom, bez pitanja, stavio svoje usne na moje. Bile su tako mekane i nježne, tako slatke.. Uf. Zašto si ovo dopuštam? Glupa sam. Znam.
-Harry..
Promrmljala sam kroz poljubac.
Slušala sam njegovo disanje, pod prstima osjećala njegove savršene mišiće i ubrzane otkucaje njegovog velikog srca.
Njegov miris kao da me opijao. Okus njegovih vrelih usana mi nije dopuštao da prekinem poljubac.
-Hm?
-Prestani..
Napokon se odmaknuo od mene.
Gledali smo se u tišini neko vrijeme. On mene zbunjeno, ja njega.. Nedefinirano.
-Ja..
Nisam znala što želi reći. Na trenutak je skrenuo pogled, stisnu oči i usne, te vratio pogled natrag i rekao tiho:
-Oprosti..
Nisam ništa odgovorila. Bilo koji odgovor bi bio bespotreban, glup.
Legla na svoju stranu kreveta, okrenuta opet leđima prema njemu.
-Laku noć.
Tiho sam rekla. Mislila sam da me nije čuo.
-Laku noć, Char.
Naježila sam se. Taj njegov muški glas.. Namjerno mi je naglašavao ime.
Okrenula sam se prema njemu, nadala sam se da je već zaspao.
Primjetila sam jednu trepavicu na njegovom obrazu. Bila je jedva vidljiva, ali mi je mjesečina pomogla da je uočim.
Njegove su oči izgledale anđeoski kad spava, uokvirene velikim gustim trepavicama. Nekoliko kovrča mu je padalo na lice. Izgledao je kao dijete. Nježno, nevino, čarobno.. Opet nestašno i znatiželjno. Bio je sve u jednom. I dobar i loš. Snažan i slab. Tih i glasan. Sve u svemu, nevjerojatno čaroban.
Palcem sam mu sklonila onu trepavicu, kad se nasmijao. Vidjela sam one rupice. Otvorio je oči.
Nisam se htjela naći u neugodnoj situaciji zbog obične trepavice, pa sam brzo spustila glavu i zaklopila oči. Znao je da ne spavam, naravno.
Očekivala sam da će nastaviti spavati, ali nije. Kod njega više ništa ne mogu očekivati, kod njega je sve iznenađenje.
Lagano mi je podigao glavu, te utisnuo jedan poljubac na čelo.
Nisam reagirala.
Zatim mi se približio, te svoju glavu stavio malo iznad moje. Opet se igrao vrhovima moje svježe oprane kose.
Uskoro je moja glava bila sasvim na njegovim prsima jer je ležao na leđima, a njegova jedna ruka iza moga vrata.
Nekoliko puta sam pred zaklopljenim očima opet ugledala Tonya i Barbaru. Nevjerojatno kako je sve izgledalo stvarno u mom snu. Dobro, osim Barbarinih crvenih očiju i velikih očnjaka. A baš su joj dobro stajali.
Harry je ipak bio tu. Ne u snu, ali u javi. Čak ga nisam ni dozivala. Srećom pa me probudio. Ne znam što se sve moglo dogoditi u mom ludom snu, ali nadam se da nikada neću saznati. Nekako me strah zaspati, imam osjećaj da ću opet sve isto sanjati. Jedva čekam da svane jutro. Najradije bih budna čekala da sunce izađe. To je najsigurnija opcija.
Pogledala sam u mobitel koji mi je bio pod jastukom, bila su tek 4 sata ujutro.
Odahnula sam umorno i zatvorila oči.
Osluškivala sam ujednačene otkucaje Harryevog srca, njegovo mirno disanje sve dok nisam ponovo zaspala.

...