PRAETERITUM

Part 26

Vjerojatno sam izgledala jako čudno jer se još uvijek nisam pomaknula s mjesta, a kad sam napokon otvorila usta da odgovorim, isprva mi glas nije nadolazio.
- H.. Hej..
Na licu mu se pojavio mali osmijeh iz kuta koji je otkrivao jednu rupicu na njegovom obrazu. Tek sam tada primjetila da mu je kosa kraća nego što je pamtim. Nakon duga 4 mjeseca se udostojio pojaviti preda mnom. Zašto? Zašto baš sada? Je li došao ovdje slučajno ili.. Zbog mene? Još mi se puno pitanja prevrtalo po glavi dok sam ga gledala.
- Želiš li sjesti sa mnom?
Pogledao je u jedan prazan stol, a onda vratio svoj prodorni pogled u moje oči. Zašto su mu oči morale biti tako savršene, i zašto im je tako teško bilo odoljeti?
- Ovaj.. N.. Ne. Ne mogu, radim.
Glas mi je drhtao. Napokon sam se spustila i počela rukama kupiti razbijeno staklo. Ruke su mi se još uvijek tresle a disanje se nije smirivalo.
- Onda mi barem dopusti da ti pomognem.
Spustio se pored mene i počeo sa mnom skupljati komadiće. Pogled mi je bio prikovan za pod, ali sam mu mogla vidjeti ruke na kojima su bile izražene vene. Baš je znao kako me dekoncentrirati. Uskoro se pored nas pojavio i David sa metlom i lopaticom. Brzo sam ustala i otišla baciti staklo u smeće. Ostalo su njih dvojica pokupila, a Harry je onda sjeo za onaj stol. Znala sam da ga sad baš ja moram poslužiti jer bi bilo još neugodnije da ga tako očito izbjegavam. Oprala sam ruke i duboko izdahnula. David je došao i stao pored mene.
- A šta je to bilo?
Tiho me upitao približivši usne mom uhu.
- Ne pitaj.
Još uvijek sam jedva progovarala. Obrisala sam ruke o pregaču, napravila još jedan veliki uzdah i krenula prema njemu. Htjela sam izgledati u najmanju ruku normalno, kao da nije toliko utjecao na mene, ali mislim da je to nakon svega bilo nemoguće. Cijelo me vrijeme pratio pogledom, a kad sam došla do njega nabacio je mali osmijeh. Kako sam samo bila slaba na njega, a trenutno sam mrzila tu činjenicu.
- Onda, izvoli..
Teško mi je uspijevalo ostati pribrana. Ruke su mi bile na leđima i nervozno sam stiskala prste jedne između drugih.
- Zar ćemo bit tako službeni?
- Mislim da smo naučili da bi takvi trebali biti na poslu.
Ta je rečenica samo nekako izletnika iz mene. Odmah sam požalila jer sam to tako grubo rekla. Danas definitivno nije moj dan. Samo je spustio pogled na svoje isprepletene prste koji su bili na stolu. Htjela sam vidjeti njegov izraz lica, ali su mu kovrče još uvijek bile dovoljno duge da mu padnu preko obraza. Zagrizla sam zubima donju usnu iščekujući njegov odgovor.
- Jack Daniels.
Odmah sam se okrenula i otišla. Vidjela sam da je David već počeo ulijevati piće u čašu što je značilo da nas je gledao cijelo vrijeme jer nas inače ne bi mogao čuti. Lakat jedne ruke sam stavila na šank, a onda sam se glavom oslonila na dlan te iste ruke dok je David stavljao led u čašu. Još je ulio vodu u drugu čašu i sve to, s računom, stavio na moju tacnu.
- Možeš ti to.
Zbunjeno sam ga pogledala i malo se nasmijala jer on nema pojma o čemu govori. Vjerojatno misli da mi je Harry simpatija pa da sam nervozna zbog njega. Kako god, kad bi znao kakva je prava situacija između nas, rekao bi mi nešto bolje od onog.
Stavljala sam sve na stol ispred Harrya koji je pomno pratio moje pokrete, i pokušavala sam smiriti svoju ruku koja se još uvijek malo tresla. Taman kad sam na kraju stavljala račun na stol, i nadala se da je naša komunikacija za danas gotova, Harry je nježno stavio svoju ruku na moju. Primjetila sam da me pogledao, a meni je pogled zastao na našim rukama. Opet srce trči maraton u grudima.
- Molim te sjedi.
Malo sam okrenula glavu i pogledala ga u one njegove glupe oči. Dala bih sve na svijetu da mogu biti hladna prema njemu. Što sam se više trudila biti drska i ljuta, to sam više popuštala njegovim pogledima, dodirima, a najveći utjecaj na mene je imao njegov miris.
- Rekla sam ti da radim.
Skrenula sam pogled na svoju ruku i izvukla je ispod njegove.
- Jednako tvrdoglava kao i uvijek.
Nasmijao se a ovaj put su mu se obje rupice urezale u obraze. Ne znam je li njemu bilo neugodno, je li i on bio barem malo nervozan, ali ako je dobro je to skrivao. Okrenula sam se i prevrnula očima iako to nije mogao vidjeti.
Prošlo je oko sat i pol vremena. Kafić je bio skoro prazan. Samo su dva stola bila zauzeta, za jednim su sjedile tri djevojke od oko 20 godina koje vjerovatno nisu imale nikakvih obveza ujutro s obzirom da su dosta popile, a za drugim je još uvijek sjedio Harry kojem sam odnijela još dvije runde istog pića. Svaki bi put razmijenili po par rečenica, nagovarao me da ostanem sjediti s njim, a zadnji put mi je rekao da mi lijepo stoji pregača. Pretpostavljam da je alkohol počeo djelovati na njega. Uskoro smo trebali zatvoriti i iskreno me začudilo kako Tonyja večeras nema jer obično uvijek dođe kad zna da radim drugu smjenu, i to uvijek pred zatvaranje da bi mogao ostati sa mnom poslije, kao da će nešto s tim postići. Tada su me one cure zovnule da im naplatim, a kad sam to napravila otišle su. Vratila sam se iza šanka i stavila novac u kasu. David je stajao pored mene i gledao u Harrya. Prekrižio je ruke, glavom mi pokazao u njegovom smjeru i tiho rekao:
- Hoćeš da vas ostavim same?
Pogledala sam u Harrya. Vrtio je polupraznu čašu između prstiju. Izgledao je zamišljeno, kao da je nakratko zaboravio gdje se nalazi. Malo sam oklijevala, pa odgovorila:
- Zapravo, može.
Nisam bila sigurna u svoje riječi, ali sam znala da vjerujem Harryu dovoljno da znam da mi ništa loše neće napraviti.
- Ovo ću ja iznijeti.
Uzeo je vreću od smeća u kojoj se između ostalog nalazilo i ono staklo.
- Vidimo se i.. Sretno s njim.
Još je jednom pogledao u Harrya i onda krenuo prema izlazu.
-  Hvala ti David, laku noć.
- Laku noć.
Čula sam zvuk zatvaranja vrata. Odjednom me uhvatio neki čudan osjećaj. Nakon toliko vremena sam bila sama s Harryem, a najgore mi je što ne znam na čemu smo nas dvoje. Doslovno smo se rastali poljupcem kad sam zbog njega dobila otkaz. Sada je sve drugačije. Nismo se ni čuli ni vidjeli 4 mjeseca. Možda on već ima novu curu. Ali onda valjda ne bi bio tu.. Sa mnom. Nervozno sam stajala iza šanka i pravila se da nešto radim iako je već sve bilo oprano i spremno za sutrašnju smjenu. Nisam znala što trebam napraviti. Hoću li mu napokon prići do stola? Trebam li odavde nešto reći? Hoće li on doći k meni? Šta ako samo ode sad? Zna li on da smo ostali sami? Moje teške misli je prekinuo njegov duboki hrapavi glas:
- Možeš li sad napokon sjesti sa mnom?
Još uvijek je gledao u čašu ispred sebe te ispio jedan gutljaj žestokog pića. Nisam znala što mu se mota po glavi ni kako se osjeća. Stisnula sam usne jer nisam znala što napraviti ni odgovoriti. Izgleda da je moje premišljanje malo predugo trajalo jer je opet rekao:
- Ne grizem.
Inače bih se vjerojatno nasmijala na tu izjavu ali mi je trenutno smijeh bio zadnji na pameti. Nesigurnim sam mu koracima prišla i sjela preko puta njega. Pogledala sam ga. Nije skidao pogled s čaše koja je sada bila prazna. Nisam mogla ne primjetiti kako je imao duge i guste trepavice koje su sada uokvirile njegove oči. Nisam znala što reći. Stavila sam ruke između koljena i tiho progovorila:
- I.. Otkud ti ovdje?
- Liam mi je rekao da te vidio tu.
- Znači došao si mene vidjeti?
Bila sam nesigurna. Tada je podigao pogled a ja sam se opet izgubila u njegovim zelenim očima. Imao je dosta ozbiljan izraz lica.
- Da..
Kao da mi je srce preskočilo kad je to rekao.
- Samo mi nemoj početi s pričom kako ti je stalo do mene.
- Zašto?
Izgledao je malo zbunjeno. Jednom je rukom sklonio nekoliko kovrča koje su mu padale na lice.
- Pa možda zato što si imao 4 mjeseca da me na bilo koji način kontaktiraš ili nađeš. Rekla sam ti već da ja nisam jedna od tih tvojih na koje možeš uvijek računati i doći mi kad se tebi prohtije..
Ustala sam, već pomalo iznervirana. I dalje sam gledala u njega dok sam govorila. Ne znam zašto ali sam odjednom imala toliku želju izbaciti iz sebe sve ono što se mjesecima skupljalo u meni. Počela sam glasnije govoriti, svjesna toga da je kafić još uvijek otvoren i da bi netko mogao u bilo kojem trenutku ući.
- Znaš li ti kako je meni bilo 4 mjeseca čekati te da se pojaviš i onda se praviš kao da ništa nije bilo..
- Cha..
- Samo odjednom dođeš, bez ikakve najave. Znam da ti i ja nismo bili ništa, i znam da sam ja ta koja je otišla i ostavila sve niza sebe, ali da ti je stalo našao bi me. Našao bi način da mi prideš.
- Stani, molim te.
Ustao je za mnom i pokušao mi prići ali sam napravila jedan korak unazad i nastavila govoriti mašući rukama okolo:
- Rekao si mi da ti je stalo do mene, da sam ti drugačija. Zbog tebe se više nisam vratila u onu bolnicu..
Nastavio mi se približavati a ja sam postajala sve napetija. Oči su mi se napunile suzama a glas mi je drhtao, i sad sam već jedva govorila:
- Nisam ti trebala povjerovati. Nikad ti nije ni bilo stalo do mene. Nikad nisi ništa osj..
Tada je obje ruke stavio na moje obraze i poljubio me. Dah mi se na trenutak zaustavio. Zatvorila sam oči i stavila ruke na njegove nadlaktice osjećajući njegove mišiće pod majicom. Htjela sam ga odgurnuti i prekinuti ovaj poljubac ali mi nije išlo. Nešto me sputavalo. Nakon svega par sekundi je prekinuo poljubac ali se nije udaljavao. Dijelilo nas je svega nekoliko milimetara i mogla sam osjetiti njegov topli dah na svojim vlažnim usnama. Nosevi su nam se dodirivali a ruke su mu još uvijek bile na mojim obrazima.
- Nedostajala si mi, pričalice.
Tek sam tada otvorila oči i shvatila da me gleda. Izgubila sam se u zelenilu njegovih šarenica. Na licu mu se pojavio mali osmijeh, nedovoljno velik da otkrije one rupice.
- I nije istina ništa od ovog što si rekla.
Sada se malo uozbiljio a ja još uvijek nisam mogla ništa reći. Bila sam pod dojmom cijele ove situacije, i njega. Sve ono što sam zakopala duboko u sebi sada se polako vraćalo. Bila sam izgubljena u neredu vlastitih misli i osjećaja. Valovi uzbuđenja, sumnje, bijesa i strasti su se miješali u meni. Ni sama sebe nisam razumjela.
Odmaknula sam se malo od njega i odmahnula glavom.
- Lažeš..
Pogled mi je bio zamućen suzama. Imala sam osjećaj da bi krenule niz moje obraze samo da sam trepnula. Lomila sam se.
- Char, pusti me da ti obja..
Brzim potezima ruku sam skinula njegove s mojih obraza i okrenula mu leđa jer ga više nisam mogla gledati. Bila sam uvjerena da sam u pravu. Otišla sam do ulaznih vrata i otvorila ih. Onda sam ugasila svjetlo da bih mu dala do znanja da više nema šta raditi tu jer je smjena gotova. Bila sam mu okrenuta leđima.
- Izađi van..
Čula sam kako mi se približava sitnim koracima pod kojima je pod škripio. Stavio mi je ruku na rame.
- Bio sa..
- Rekla sam ti da izađeš.
Okrenula sam se ponovo natrag i sklonila ruku sa svog ramena. Jedva sam ga vidjela u mraku, ali jednu stranu lica i tijela mu je osvjetljavala ulična rasvjeta. Više nisam mogla vidjeti ono zelenilo u njegovim očima. Sad su bile skoro crne. Prošla sam mu s druge strane ali se i on okrenuo za mnom. Stavila sam svoje ruke na njegova čvrsta prsa i počela ga lagano gurati prema van. Bio je presnažan da bi mi to pošlo za rukom.
- Hoćeš li me napokon pustiti da ti objasnim sve?
Činilo mi se da je i on bio malo ljut. Nije me zanimalo što mi ima za reći i samo sam htjela da ode jer je napravio toliku zbrku u mojoj glavi da ne bih znala reći kako se zovem da me netko upita. Znala sam da ima preveliku kontrolu nada mnom i nisam si to mogla dopustiti. Želim ga toliko "preboljeti" da mogu biti hladna kao santa leda svaki put kad ga negdje sretnem. Ne mogu mu dopustiti da ovako upravlja sa mnom. Nisam cura koju može imati tko želi, niti sam na raspolaganju ikome kad god to njemu padne na pamet.
- Dovoljno si mi objasnio svojim postupcima i ne možeš to popravit nikako.
Tada mi je drsko maknuo ruke sa svojih prsa i naslonio me uza šank. Bila sam zarobljena njegovim tijelom koje je od mene bilo daleko par centimetara. Držao me za podlaktice koje nisam mogla pomaknuti iako sam pokušala. I preko majice sam mogla vidjeti kako je počeo teško disati. Stisnuo je zube tako da su mu se kosti vilice oslikavale. Opet sam mogla osjetiti onaj njegov miris. Nije mi nimalo olakšavao.
Počeo mi se približavati. Nekoliko kovrča mu je diralo moje lice, a usne je skoro spustio na koje uho. Krenuo je nešto reći kad se odjednom čulo kucanje na vratima.