Leptirica

»Prljave misli.

Author's note


Prava radnja polahko pocinje, a ja se nadam da vam se svidja :) Jedan kraci nastavak, ali je trebalo ispasti ovako. Slijedeci nastavak ide veoma brzo...Kao sto vidite ova prica ce imati dosta vise khm khm scena od Jedne noci, tako da kome smeta neka ne cita ^-^

Volim vas <3

Drake P.O.V

Prasnem u smijeh, i dalje nesiguran u to da li sam dobro čuo. Nakašljem se. "Molim?"

Podigne bradu prema meni. "Čuo si me."

Otpuhnem. "Ti si psihopata, a ne ja."

Vidim kako joj krv juri u obraze zbog mojih riječi, ali ne odustaje. Ruke prekriži na trbuhu, prkosno gledajući u mene. ""Ili ćeš mi pomoći u onome što ti tražim ili će svi saznati za to što kriješ."

Uperim pogled u nju. "Ne bi se usudila."

Blistavi osmijeh zaigra na njezinom licu, te znam da sam pogriješio u svojoj prosudi. "Jesi li siguran u to?"

Osjetim kako mi daha ponestaje. "Dajem ti rok da odlučiš do sutra", završi svoju misao.

Osmijeh mi je izvio rubove usana. Odmahnuo sam glavom. "Ne mogu da vjerujem. Ti si stvarno ozbiljna."

"Da", prezirno je odgovorila. "Zbog čega ti je to toliko čudno?"

Nešto me presiječe u trbuhu zbog snage njezinih riječi kojima se bori za ono što želi. Kojima se bori za Liama. Ali, jebote! Koliko moraš biti lud da nekoga tjeraš da ti pomogne nekoga osvojiti. Mislim, jebote, zar se ona nikada nije pogledala u ogledalo? Pa može osvojiti i princa Henrya svakog trenutka, samo ako to poželi.

Sklopim oči i protrljam prstima sljepočnicu shvatajući da ovo nije pravi tijek misli u kojima bih trebao da idem. Ugrizem se za jezik pokušavajući spriječiti riječi da same izađu.

Nervozno se premjestim sa noge na nogu. "Misliš li stvarno da se, takva, možeš svidjeti Liamu?" dopustim svakoj riječi da polahko stigne do nje ne bi li shvatila što stvarno govorim.

Kada shvati što sam rekao, žustro mi se okrene leđima ne dozvoljavajući mi pogled na svoje lijepo i rumeno lice. "Očekujem sutra tvoj odgovor." Tihim koracima, počne da korača duž hodnika.

Odlazi? Već? "A što kažeš na večeras?"

Vidim kako se njezino tijelo zaustavlja, ali me i dalje ne gleda. "Večeras?"

Zakoračim jedan korak prema njoj. "Da. Večeras dođi u klub, tu ću ti reći moju odluku."

Primjetim kako se njezina koža na vratu naježi zbog mojih riječi. "Sutra u školi...", počne da zamuckuje.

Brzim pokretom, dlanom obuhvatim njezinu podlakticu te je okrenem prema sebi. Naša lica stoje udaljena tek nekoliko centimetara. Palcem preklopim njezine usne, sprečavajući je da bilo što kaže. Zadrži svoje duboke plave oči na mojim.

"Večeras u klubu, moja zadnja ponuda." Ne dozvoljavajući joj da bilo što kaže, prođem pored nje te krenem prema izlazu iz škole. Od večeras si moja.