Leptirica

»Izgubili smo se.

Drake P.O.V

Osjetio sam lagano drmanje po ramenu na što sam se promeškoljio u mjestu. Madrac ispod mene je bio nevjerovatno tvrd. "Drake, probudi se", poznati glas je ponovo stigao do mene.

Protrljao sam oči, pridizuci se na laktove. "Što je bilo?"

Tek kada sam otvorio oči dobio sam odgovore na svako postavljeno pitanje u mojoj glavi. Kvragu. Kampovanje.

Osvrnuo sam se oko sebe te shvatio da sam sinoć, nakon onoga sa Destiny, zaspao na podu ispred logorske vatre koja je još uvijek blago tinjala.

Alisha se ponovo nakasljala. "Čudila sam se gdje si ostao cijelu noć", osmijeh joj je zaigrao na usnama.

Prošao sam prstima kroz kosu i sam se nesvjesno smiješeći. "Sjedio sam ovdje...i jednostavno zaspao."

"Duša najdraža", uzdahnula je, dlanom prelazeći preko moga obraza.

"Alisha", dahnuo sam.

"Hajde ustani", prekinula me je. "Uskoro će osam sati, a znaš da profesor ne voli kašnjenja."

Podigla se na noge te krenula nazad prema našem šatoru. Ustao sam te potrčao za njom. "Alisha", tiho sam izgovorio.

Toplo me je pogledala, čekajući da nastavim.

Uzeo sam njezine ruke u svoje. "Moram ti nešto reći."

Osmijeh sa njezina lica je ispario i sada je tu ostao samo onaj zaleđeni, tupi pogled. "Što se desilo, Drake? Plašiš me."

Dlan sam spustio na njezin obraz pokušavajući da otklonim njezin strah i sumnju. "Ja, samo...drago mi je što si tu. Što si...uvijek si tu. Jedina me nisi ostavila kada sam bio najgori i...drago mi je što te imam u životu."

Njezine oči se postale staklaste, a zatim je briznula u plač. Ruke je obavila oko moga struka, a lice zarila u prostor između moje glave i ramena.

"Ja sam uvijek tu, Drake. I, ne mogu ti opisati koliko mi je drago što si ovo rekao. Ti...tako me činiš sretnom", odmaknula se za korak, "neopisivo sretnom."

Usne je nježno prislonila uz moje na što sam je dlanovima privukao bliže sebi. Zubima je gricnula moju donju usnu čime mi je izvukla vragolasti smiješak. Prihvatio sam njezinu igru, jerik uranjajuci u njezina topla usta. Njezine nestašne ruke su igrale po mojim ramenima praveći nesvjesne kružiće. Bokovima sam se još više naslonio na nju, želeći da osjeti to koliko je sada želim. Koliko mi je sada potrebna. Ona, a ne njezina...Kvragu Drake! Zašto uopšte sada misliš na nju. Neka ti izađe iz glave već jednom. Vrijeme je.

Odjednom, trznulo me je nečije iskašljavanje. Odvojio sam se od Alishe gledajući u Liama i Destiny koji su stajali nekoliko koraka dalje od nas. "Prekidamo nešto?" Liam je upitao, bezobrazno se cerekajući.

Namrštio sam se, nesvjesno prebacujuci pogled na Destiny koja je piljila u pod. Činilo se kao da će ga probušiti svojim pogledom. "Samo...ništa", promrmljao sam.

Alisha je ispreplela prste sa mojim, toplo se smiješeći. "Da li nas je profesor tražio?" upitala je.

Liam je klimnuo glavom. "Aha. Obilazak počinje za desetak minuta."

Alisha je pogledala u mene, a zatim ga vratila prema Destiny koja se još uvijek nije obazirala na nas dvoje. "Što je tebi, Des?"

Alishinim pitanjem, ona napokon podiže lice prema nema. Kvragu. Zašto joj je lice ovako blijedo?

Iskrivljeno se nasmiješila. "Da, dobro sam. Zašto ne bih bila?"

Uzeo sam flašicu iz Alishine torbe te je otvorio. Prislonio sam je usnama, provlačeći prvi gutljaj. "Samo pitam", Alisha je nastavila, " mogao te je Liam sinoć iscrpiti."