»Nevjerovatan dojam moći i snage.

8K 643 151
                                    

Author's note

Dvije riječi: Volim Vas! <3






Destiny P.O.V






Shvatim kako me nepoznate ruke privlače sebi, ali kao omađijana im se prepuštam. Potrebno mi je to. Ne znam zbog čega, ali znam da mi je potrebno.

Podignem pogled susrečući se sa nepoznatim plavim očima koje su zaigrano gledale u moje. Usne je spustio do moga vrata, na što sam ruke prislonila uz njegova prsa."Preslatka si", promrmljao je, dok je miris alkohola zapuhnuo moje nosnice.

Dođavola, što ja radim?

Pokušala sam ga odgurnuti od sebe, na što su me njegove šake još jače stisnule ne dopuštajući mi da se odmaknem. Nasmiješila sam se, pokušavajući ga time zavarati. "Donjet ću nam neko piće..." pokušala sam smiriti drhtavicu u glasu, prouzrokovanu odvratnošću njegova dodira na mojoj koži.

Pogledao me je iskosa, jedva se smiješeći. Najednom se zatetura, povlačeći me za sobom.

Otpuhnula sam, udarajući ga dlanom od prsa. "Pusti me."

Privukao me je sebi, dlanove čvrsto držeći na dnu mojih leđa. Nervozna ovim što se događa, počela se se meškoljiti pored njega. "Pusti me, idiote..."

Nasmiješio se, spuštajući nakratko usne na moje lice. "Samo se nastavi tako pomjerati...", šapnuo je.

Zaledila sam se u mjestu. O čemu on dovraga govori? Da li....da li...?

Jeza je prošla mojim tijelom od šoka zbog njegovih riječi. Bolesni gad. Ustvari, ne. Ja sam bolesna jer sam pristala na ovo. Koja sam samo budala.

Lice sam okrenula od njegovog, pogledom prelazeći po masi oko nas. Sive oči...sive oči... Nije ga bilo. Osjetila sam kako me nešto u grudima steže svjesna toga da nije ispunio svoje obećanje.

Obećao je da će me večeras paziti, da sam sa njim sigurna. A sada? Zaboravio me je čim je pored njega prošla osoba sa vaginom. Toliko o njemu.

Otpuhnula sam, a zatim ponovo pogledala u neznanca ispred sebe. "Hoćeš li me konačno pustiti?" upitala sam hladnim glasom.

Počeo se cinično keziti. "Zar nam nije ovo lijepo?"

Zagledala sam se u njega. "Nije. Miči se od mene."

Primaknuo je lice mom, dodirivajući naše noseve. O Bože. Zatvorila sam oči, odmičući lice od njega. "Miči se od mene."

"Da odemo negdje nasamo?" upitao je glasno na moje uho od čega sam se stresla.

Istog trenutka sam odmahnula glavom. "Ako te moj dečko vidi, gotov si", slagala sam.

"Dečko?" podigao je jednu obrvu.

"Da", odgovorila sam, osječajući kako njegov stisak polahko popušta. Izgleda da sam pogodila kada sam pretpostavila da je on jedan od onih muškaraca koji se plaše svakoga.

"Nikakav dečko nije bio sa tobom", rekao je, gledajući u pravcu gdje sam maloprije sjedila.

"Jer je vidio neke svoje prijatelje. Ali čim se vrati za šank, vidjet će da me nema."

  LeptiricaDonde viven las historias. Descúbrelo ahora