Leptirica

»Želim je.

Destiny P.O.V

Dok njegove ruke čvrsto stoje obmotane oko moga tijela, srce u mojim grudima tuče kao ludo. Koliko god to ne željela shvatim kako mi se nosnice šire želeći upiti što više njegovog mirisa. Mirisa sirovog muškog znoja koji je ispunjavao moje nosnice, a ja sam shvatila kako taj miris postaje jedan od mojih omiljenih.

"Destiny", prošapće tiho u moju kosu. Kao da je u nekom snu.

A onda odjednom kao da se svi snovi oko nas rasprše. Kucanje na vratima natjera nas da se kao oprženi odvojimo jedno od drugog.

Njegove sanjive oči gledaju u moje, dok se njegova prsa teško nadimaju.

"Uđi!" poviče, gledajući i dalje u mene.

Vrata se otvore, a zatim u sobu uđe visoki i stameniti gospodin srednjih godina. Prvo pogleda u Drakea, a zatim u mene.

Vidim kako se Drakeovo lice zaledilo, dok je posmatrao gospodina koji je ušao. Nakašljao se. "Blake", rekao je pružajući ruku.

Taj Blake je klimnuo glavom, rukujući se s njim.

Drake se okrenuo prema meni. "Destiny, ovo je Blake. Moj...privatni liječnik."

Srce u grudima mi je počelo ubrzano tući dok sam još jednom u mislima preslušavala njegove riječi. Blake. To je osoba koja zna kakve Drake ima probleme sa zdravljem i zbog čega se ne smije boriti.

Vidim ga kako spušta veliku crnu aktovku na pod te pokazuje Drakeu da sjedne.

"Jesi li svjestan toga gdje se ova rana nalazi?" upitao ga je.

"Samo je riješi, Blake. Sve je u redu", procijedio je Drake.

"A što da nije bilo, Drake?" doktor Blake je nastavio. "Što da..."

"Destiny", Drake ga je odjednom prekinuo spominjući moje ime. Pogledala sam ga."Molim te, izađi van."

Ali, kako da onda saznam ono što želim?

"Drake, ja..."

"Destiny", procijedio je kroz zube.

Progutala sam pljuvačku, a zatim klimnula glavom. "Čuvaj se", prošaputala sam tiho, zatvarajući vrata za sobom.

Drake P.O.V

Shvatio sam kako malena plavokosa figura isprepliće prste sa mojima na što sam se nervozno počešao po vratu. "Hej Alish."

"Hej ljubavi. Kako si jutros?"

Protresao sam glavom. "Poprilično dobro, zašto?"

"Vidjela sam sinoć kakav si bio nakon one tuče...", promrmljala je, "nisam se usudila da dođem do tebe."

Pa, neko jeste. Glasić u meni promrmlja.

Nakašljem se. "Nema veze."

Zaustavi me u hodu, dlanovima milujući moje lice. "Nisi ljut na mene?"

Zbog čega bih jebote bio? Mogu ti samo biti zahvalan zbog toga što se nisam morao i sa tobom sinoć zamarati. Blake i njegovi savjeti su mi bili dovoljni.

Dok zagrljaj sa Destiny....njega jebeno želim ponoviti.

Uštipnem je za obraz te uđem u kantinu. "Naravno da se ne ljutim."

Osjetim njezine ruke ponovo oko svoga struka. "Puno te volim Drake", uzdahne.

Da...da...šta god.