Slučajan susret ✔

Poglavlje 33.

Primio me za ruke. Izraz njegovog lica ne bi znala objasniti, to je bila mješavina bijesa, zabrinutosti i znatiželje.

Nešto ne objašnjivo.

Pogled mu je usprkos svemu bio bistar, kao da su oči bile ogledalo njegova razmišljanja, onoga što ga tišti.

'Sreo sam doktora'

Počeo je.

Znala sam da je to u pitanju, ali sam se i pribojavala da nije vidio razgovor od maloprije.

'Rekao mi je za operaciju.. zašto mi nisi javila?'

Šta?

'Otišao si i krenula sam te tražiti, uostalom gdje si otišao, nisi mi ništa rekao?'

Spustio je pogled i nije govorio ništa.
Zašto pobogu šuti?
Neka progovori, šuti cijelo jutro i evo sada..

'Ostaješ u bolnici?'

Izignorirao je pitanje u cjelosti.

Kimnula sam.

'Dylan što se događa? Zašto si takav?'

Prišla sam mu i uhvatila ga za podlaktice.

'Nije ništa Aria. Malo sam ljut na sebe.'

Nije me gledao u oči dok je to govorio.

Inače ne skida pogled sa njih.

Nešto tu ne štima.

'Aria Palvin'

Sestra je došla do mene i odvela me u sobu te prikopčala infuziju.

Malo po malo kako su padale kapljice naizgled obične vode meni se sve više i više spavalo.

Već u sljedećem trenutku zaspala sam u doboki san.

Dylan's p.o.v.

Sestra je odvela Ariju na kemoterapiju, a ja sam ostao vani malo razbistriti misli.
Sve mi se sakupilo.

Prosidba, njena borba sa bolešću pa i taj Nick. Iako mi nije nikakva prijetnja ne želim ga u njenoj blizini.

Sjeo sam na klupu i gledao u jedno drvo. Bilo je prekrasno, veliko sa mnogobrojnim granama i grančicama.
Tako i ja želim izgledati kada ostarim.
Želim imati mnogobrojnu obitelj koja će uvijek biti na okupu i jedna uz drugu.

Krajičkom oka primjetio sam da mi se Arijin liječnik približava.

Jurio je prema meni.

'Gosp. Dylan?'

Rekao je zadihano.

'Da izvolite'

Što se događa? Da nije nešto sa Arijom?

'Arija je pala u komu. Ne možemo je probuditi već pola sata iako dajemo sve od sebe.'

Razjapio sam usta, vjerojatno do poda.

'Molim?'

Mislio sam da sam krivo čuo.

'Želio bih da probamo sa vama, pokušajte joj nešto pričati.. vaše najdraže stvari i teme zajedničke.'

Počeo sam se znojiti, nije moguće.. do maloprije je bila sasvim u redu.

Doktor me povukao za ruku i vratio me u stvarnost.

Brzo sam potrčao do njene sobe.

Stao sam i zagledao se u nju kroz staklo.

Kako je samo krhka u ovim trenucima.
Imam osjećaj da bi ju slomio kada bi ju zagrlio.

Ali opet, s druge strane je jaka.
Najjača osoba koju sam upoznao..
Usprkos svemu ona se držala kao sa nije ništa, nije to pokazivala, bila je odlična glumica, prikrivala svoje borbe i boli u sebi..

Ušao sam i polako sjeo do nje.
Doktor mi je dao potvrdu da ju mogu primiti za ruku, što sam i učinio..

Nije reagirala na moj dodir.. niti na riječi čak niti na suze..

Nisam znao što učiniti, pa sam joj samo pričao i pričao..

Moja malena se bori za život, ne znam u kakvom će stanju biti kada se probudi.

Možda me se ne bude sjećala.. ne.. ne mogu samo sjediti i čekati.

Ustao sam i otišao po doktora po dodatne informacije.

Imao je zabrinut izraz lica skupa sa svojim kolegama.

'Što je bilo?'

Pitao sam, a deset liječničkih i sestrinskih glava se okrenulo k meni.

Svi su šutjeli. Nitko nije imao hrabrosti reći što je sa njom..

Nije valjda toliko ozbiljno

'Aria.. otkazuju joj organi, ako je ubrzo me probudimo otkazati će i srce'

Rekao je jedan doktor gledajući u pod. Nitko nije imao ideju što učiniti..

Pao sam na pod, jedva dolazio do zraka.. ona, ona umire..

Nazvao sam Erica i rekao mu što se dogodilo.. ubrzo su pored mene bili Eric, Alice i Bill.

Svi odreda su tražili odgovore, a nisu bili svjesni da nitko ne zna zašto je u ovome stanju..

Doktori su na smjene ulazili i izlazili iz njene sobe, ali niti jedan pokušaj nije uspio.. i dalje je naizgled mirno spavala