Slučajan susret ✔

Poglavlje 43.

'Oliver!'

Vrisnula sam i pokušala mu se oteti iz ruku.

'Nauči da je gore za tebe ako se opireš!'

I dalje me čvrsto držao, prejak je za mene.

'Molim te'

Promucala sam.

Stao je vidjevši koliko se tresem.

Popustio je stisak i poslao me u sobu.

Odlazeći od njega vidjela sam koliko je frustriran.

Što njega muči?
Čovjek koji može imati sve i svašta zapeo je ovdje sa mnom.

Nekako sam zaspala. U pola noći čula sam otvaranje vrata.

Nisam se uplašila jer sam vidjela kolike ljude ima i nema šanse da i muha prođe pored njih.

Sjela sam u sjedeći položaj.
Oliver je ušao u sobu.

Prostorijom je odmah zavladao smrad alkohola.

Nikada nisam voljela piti, smatram da je to najveća glupost koja postoji. Alkohol je nekima samo izlik za bijeg od problema i stvarnosti, ali i jedini način da budu iskreni.
'Što trijezan misli pijan govori.'

Teturao je po sobi dok nije došao do kreveta.
Iskreno sada sam se uplašila, nisam znala što želi od mene trenutno.

Nekako je skinuo hlače i majicu, pronašao moje krilo i stavio glavu u njega.

Šta je ovo? Malo je reći da sam ostala iznenađena.

'Nemoj me tjerati od sebe.'

Šapnuo je.

'Oliver?'

'Molim te.'

Još jednom je šapnuo i primio me za ruku.

Nisam ga mogla otjerati sve i da sam željela, pretežak je bio, a mislim i da bi posljedice bile katastrofalne za mene.

Drugu ruku sam mu stavila na kosu i pomazila ju. Uzdahnuo je od ugode.
Njega očito nešto pati.. a to nije osveta Jamesu.

Došlo mi ga je žao nema nikoga, sam je sa svojim problemima i frustracijama.. iako je okružen ženama, on je usamljen.
Zapravo mu treba neka koja će mu se suprotstaviti jer do sada su mu svi bili pokorni kako muškarci tako i žene, djevojke.

Gledala sam ga dok je spavao. Nije se činio opasan kao inače, dapače imam osjećaj da je trenutno jako ranjiv.. da je slab.

Nekako sam se namjestila i zaspala. Lijepo sam spavala s obzirom na to da sam 'oteta' imala sam miran san.

Probudilo me nečije prekretanje po krevetu. Još snena mislila sam da je Dylan pa sam ga nagonski zagrlila.

Miris mu je bio drugačiji. To nije moj Dylan.

Otvorila sam oči i vidjela Olivera kako spava pored mene.
Odmah sam se sjetila kako je prošlu noć došao moleći me da ga ne otjeram.

Pokušala sam se izvući da ga ne probudim.

'Aria'

Glas mu je bio mek i baršunast čista suprotnost nego inače.

Okrenula sam se.

'Hvala ti'

Rekao je nasmiješeno.

'Za što?'

Upitala sam zbunjeno.

'Obavila si prvu dužnost, nisi me otjerala od sebe.'

Slegnula sam ramenima.

'Oprosti što sam došao pijan, sigurno sam te uplašio?'

Ovo nije isti čovjek od jučer.

'U redu je. Oliver što se događa?'

Nije mi bilo jasno kako je odjednom promjenio raspoloženje i odnos prema meni preko noći.

'Ništa, samo potreban mi je netko tko ne zna kakav sam zapravo, netko tko me ne optužuje i ne osuđuje, netko tko je nježan i drag čista suprotnost meni. Znaš ono suprotnosti se privlače? E ta suprotnost mi fali.'

Otvorio mi se potpuno.
Meni curi koju zna jedva jedan dan, otvorio mi se kao da sam mu jedina osoba na svijetu.. ne razumijem njegovo ponašanje niti malo.. sve mi je nejasno..

Što pokušava?