Poglavlje 36.

1K 75 4
                                    

Dylan's p.o.v.

Probudio sam se u našem krevetu.
Na njezinu jastuku je još ostao oblik glave od prijašnjih spavanja.. nisam dirao ništa.
Čak je ostalo i ponešto njenog mirisa.

Spoznaja da je u bolnici i da je mogla umrijeti bacala me u depresiju.

Još više sam se rastužio, odnosno razljutio kada sam vidio njenoni Nickovo šaputanje koje sam ja na njihovu žalost prekinuo.

Ne znam što izvodi sa njime, rekla je da joj je samo prijatelj, zašto se onda uspaničila kada je shvatila da sam vidio to?

Strah me započinjati ikakav razgovor sa njome, pod stresom je, mogla bi lako puknuti.. a i ne želim je dodatno živcirati.

Bolje da "popričam" sa tim crvom.

...

Otišao sam u bolnicu i čekao ga na ulazu.
Došao je točno u četiri kada su posjete na intenzivnom odjelu.

'Hej'

Viknuo sam.

Sav se stresao.

Pogledao je oko sebe da se uvjeri da govorim njemu.

'Da?'

Arogantno je uzvratio.

'Dođi da porazgovaramo'

Potapšao sam mjesto pored sebe na klupi.

Nećkao se, vidjelo se na kilometre, ali je ipak pristao.

'Izvoli?'

Smješak mu je igrao u kutovima usana.
Sigurno zna da je postao smetnja, i to mu diže ego.

'Što imaš ti sa Arijom?'

Uozbiljio sam se.

'Neka ti ona kaže. Izgleda da joj prija poigravati se sa nama obojicom. Ali iskreno mislim da će se odlučiti za mene.'

Ponosno je rekao, ali sramotno pao na pod kada sam ga raspalio posred face.

Ne znam što mi je, nikada nisam bio tip koji se volio tuči, izgleda da me ovaj lik opako živcira, organski ga ne podnosim.

'Razmisli jos jednom koga će odabrati'

Obratio sam mu se s visoka dok se on pokušavao ustati sa poda.

Budala.

Otišao ispred bolnice, onako bijesan nisam mogao pred nju. Shvatila bi da nešto nije u redu.

On će joj sigurno ispričati same laži i budalaštine.

Ali nije mi bitno, znam da me moja Arija poznaje bolje od drugih i da mu neće vjerovati.

Aria's p.o.v.

Nick je došao kod mene, nos mu je čudno iskrivljen i krvav.

'Što je bilo?'

Odmahnuo je glavom.

'Pao sam.'

Kiselo se nasmiješio.

'Više li liči na ozlijedu od udarca nego od pada.'

Sumnjičavo sam rekla.

Odmahnuo je rukom.

'Ma sve je ok.'

Prestala sam ga ispitivati, ali i dalje mu nisam vjerovala da je pao.

Sa nekime se zakačio.

'Jesi vidio Dylana igdje?'

Smrknuo se.

'Ne.'

Kratko je odgovorio i promjenio temu.

Nisam navaljivala, ako bude želio reći će mi.

Dylan danas nije dolazio.

Možda je ljut zbog onoga juče.. nećkala sam se da ga pozovem ili ne..

Najednom mi je netko pokucao na vrata.. brecnula sam se.

Bilo je završilo vrijeme posjeta, a Nick je već otišao..

Slabašnim glasom sam rekla 'slobodno'.

Prvo što sam zamjetila je bijela kosa.. nije moguće.. to je djevojka iz sna!





Slučajan susret ✔Where stories live. Discover now