Part 4

13.5K 687 27
                                    


Zaboravila sam da napomenem da je ovu priču otkucala moja buduća snaja Ružica.  Naime priča je bila zapisana na papiru dok je ona nije otkucala. Dakle, draga hvala ti još jednom.


- Zdravo tata.

- Hej mala, šta radiš večeras?

- Ovaj. . . imam obaveze. Zašto?

- Ognjen i Bojan se vraćaju u Srbiju.

- O zašto? Mislila sam da im tamo odgovara posao? - namrštila sam se.

- Ognjenu nedosTaje domovina, zvao me je da izadjemo večeras. Bojan bi vole da te vidi.

- Zaista? - naravno da bi voleo, kreten.

- Da, možda se i pomirite.

- To se neće desiti, uostalom večeras sam zauzeta, imam sastanak.

- Znam li ga?

- Nr, ništa ozbiljno.

- Ako nije podji sa nama.

- Ne mogu.

- Nikad mi nisi rekla zašto ste raskinuli.

- Ja tebe ne pitam zašto se razvodiš.

- To je drugačije. Ozbiljno te pitam.

- Jednistavno, mišljenja su nam se razilazila - on je hteo trojku i orgije i svingere, a ja ne.

- Onda ćemo izaći neki drugi put.

- Možda, donela sam neke papire da potpišeš.

- Hoćemo li kasnije na ručak?

- Može.

Dakle Bojan se vratio, i tu će biti komplikacija. Kao da mi život nije već dovoljno komplikovan?

Uveče je Sergej nazvao i dala sam mu svoju adresu. Obukla sam večernju haljinu boje zlata i štikle u istoj boji, kosa mi je bila sveže isfenirana sa blagim uvojcima pri kraju, neupadljiva šminka i stavila sam užasno skupu zlatnu narukvicu koju sam dobila od oca. Kada sam sišla dole u dogovoreno vreme ugledala sam limuzinu i znala sam da mene čeka. Hodala sam sporo, pokušavajući da smirim lupanje srca i drhtanje ruku. Vozač mi je otvorio vrata i elegantno sam skliznula na sedište.

- Dobro veče.

- Dobro veče - rekao je dubljim glasom.

Pogledao me je samo na kratko i naredio vozaču da vozi. I to je to. Nema, lepo izgledaš i slično? Osećam se isfrustrirano. Moju frustraciju je dodatno uvećalo i to što izgleda mnogo dobro u večernjem odelu. Za vreme puta ni jedno od nas govorilo, ja sam gledala napred, a on u tablet. Šta sam očekivala? On me plaća za ovo. Polako sam počela da se vraćam u normalu. Izvešću ovo savršeno, a onda ću ga otkačiti, večeras ili sutra.

Kada smo izašli iz limuzine, vozač je nastavio, a Sergej mi je pružio ruku.

- Idemo li?

- Naravno - namestila sam osmeh i uhvatila ga pod ruku.

Konobar nas je odveo do stola gde su nas čekala dva para i jedan dečko koji ima oko dvadesetak godina.

- Dobro veče - Sergej se prvi oglasio.

- Kasniš dva minuta - čovek je ustao i rukovao se sa njim.

- To mi je navika. Ovo je Kristina. Kristina ovo je Miloš.

Pogrešan  🔚Where stories live. Discover now