Part 20

14.1K 662 44
                                    

Da nisam zatrudnela sa Sergejem bila bih sa Aleksandrom. Iz ove perspektive to mi sada deluje pogrešno, Aleksandar je bio dobar čovek, vrsta muškaraca za svaku ženu ali mi žene ne želimo ono što je dobro za nas, želimo komplikovane muškarce, one koji nas izluđuju. Zašto smo toliko komplikovane? I zašto nam "dobar" nije dovoljan? Spavala sam sa njim i to bez zaštite, kao da već nismo dovoljno komplikovani. E Kristina idiote jedan, ustanem iz kreveta i bacim pogled na Sergeja. Zašto nije dosadan i ružan tip koji je loš u krevetu? Ne, on mora da je mašina (naravno da je mašina kad mi je napravio dva deteta, odjednom) Izašla sam iz sobe i krenula u kuhunju, treba mi neko osveženja.

- Ne možeš da spavaš? - Sergej mi se pridružuje dok tamanim sendvič, iscrpljena sam.

- Gladna sam, hoćeš? – nudim ga.

- Zapravo hoću – uzeo mi je pola sendvič.

- Odlično je, zaboravio sam da si specijalista za sendviče.

- Ha, ha – pojeli smo ostatak u miru.

- Upoznao sam Minu sa svojim bratom pre desetak godina. Bio je lud za njom, zapravo delovali su mi kao najskladniji par na svetu. Ubrzo je ona zatrudnela i planirali su svadbu. Ali jednog dana krenuli smo na sastanak, ja sam vozio – zastao je i namrštio se. Hm.

- Vozio sam brzo a tip iz susedne trake je preticao kamion nije me video u krivini i sudarili smo se. Moj brat je poginuo na licu mesta, Mina je izgubila bebu i provela je mesec dana u bolnici kao i ja. Ona ne radi za mene zato što je previše dobra u svom poslu i ne štitim je zato osećam nešto prema njoj već zubog toga što me izjeda krivica, svakog prokletog dana.

- To je bila nesreća.

- Vozio sam prebrzo. Eto sada znaš razlog zbog kojeg brinem o Mini.

- Ona nije dete. Vidi žao mi je zbog toga što joj se dogodilo, zaista jeste ali to nema veze sa tim kakva je ona osoba i ne razumem tebe. Razumem krivicu ali zar ćeš ceo život tako? Šta je bilo bilo je, ne možeš vratiti vreme.

- Nećeš popustiti u vezi sa njom?

- Ni milimetar, ako želiš porodicu sa mnom ona neće biti deo tvog života. Laku noć.

Znala sam, drugi dan u vrtiću i moja deca su već napravila problem, potukli su se a ja slušam verziju tog događaja.

- Da vidim da li sam dobro shvatila. Neki dečak je počupao za kosu neku devojčicu Saru a moja deca su je branila?

- Napali su Filipa, obojica.

- Shvatam a gde su roditelji te dece? – sama sam ovde.

- Razgovaraju sa vaspitačicom naime Filip je malo komplikovano dete i već je imao sličnih problema, a Sara je previše povučena.

- Razumem.

- Vaspitačica mi je rekla da su vaša deca jako dobra i da su se odlično uklopila tako da želim da pređem preko ovog incidenta ali Filipovi roditelji su teški ljudi moguće je da će biti problema.

- Ne brinite i hvala vam – rukovala sam se sa direktorom koji izgleda više kao uplašeni čikica, žao mi ga je.

Nakon razgovora sa decom došli smo kući, istuširala sam ih i spremali smo se da krenemo u park kada je naišao Sergej.

- Idete negde? – poljubio je decu-

- U palk.

- Mogu sa vama?

- Naravno.

- Samo da se presvučem.

- Važi čekamo te u kolima.

Pogrešan  🔚حيث تعيش القصص. اكتشف الآن