Poglavlje 170.

425 31 4
                                    

Razvalio sam vrata Arieline kuće da bi ušao. Da nisam zvao Rejčel ne bi nikada našao adresu.
- Gubiš vrijeme, nije ovdje.- rekao je Jesung. Ipak sam prečešljao čitavu kuću. Na kraju sam sjeo na trosjed.
- Gdje je? Nije samo tako isparila.- prošao sam rukom kroz kosu. Jesung je ležerno slegnuo ramenima. Nervirala me je ta njegova opuštenost u ovakvim momentima. Onda mi je sinulo.
- Koliko daleko možeš osjetiti miris?- upitao sam ga i ustao sa trosjeda.
- Na kilometre. Šta ti je na pameti?- odgovorio je.
- A koliko dobro pamćenje imaš?-
- Da li me smatraš idiotom?- upitao je sarkastično.
- Da, i odgovori.- bio sam uporan.
- Prilično dobro.-
- Možeš li se sjetiti Grilinog mirisa od prije 4 godine?- upitao sam. Nasmijao se. Uozbiljio se kada je shvatio da sam i ja mrtav ozbiljan.
- Čekaj, ne šališ se?- upitao je na šta sam odmahnuo glavom. Uozbiljio se i zatvorio oči. Neka bijela para se širila oko njega dok se njegovo tijelo blago treslo. Lice mu se grčilo što mi je dalo do znanja da ono što pokušava nije teklo bez boli.
Odjednom me je uhvatio za ruku i sve je postalo crno.
Ispred mene se pojavio maglovit prizor. Bili smo u zadnjem dvorištu Karlajlovih koje je bilo puno ljudi koji su bili svečano obučeni. Osvrtao sam se oko sebe. Onda sam ugledao.
Ugledao sam sebe, kako držim Lisino beživotno tijelo i plačem. Jeza je prošla kroz mene.
- Ovo je sjećanje iz moje glave. Šta god radio ne puštaj mi ruku jer ćeš onda sve usrati. Nije bilo lako kopati po mozgu dešavanja od prije 5 godina.- rekao je i povukao me je. Nekako je sve djelovalo realno i usporeno. Prolazili smo kroz ljudska tijela i kretali se prema kući. Ugledali smo Gril.
Jesung joj se približio i počeo je njušiti.
- Moraš li biti tako odvratan?- upitao sam.
- Sama tvoja prisutnost me tjera da se tako ponašam, a sada, ako želiš da nešto osjetim ugasi se.- rekao je. Vau, nisam znao da i on zna pogoditi u živac. Odjednom, pao sam na pod u Arijelinu sobu. Jesung je bio na nogama.
- Kako to da si ti imao tako blago slijetanje?- upitao sam dok sam ustajao.
- Vukodlaci imaju brže reflekse od vampira. Prati me.- rekao je.

...

Parkirao se ispred nekog napuštenog skladišta. U tišini smo izašli iz auta.
- Znaš da je ovo mjesto napušteno 27 godina?- upitao sam ga.
- Od juče, nije.- nasmijao se. Postao je nekako drugačiji.
Prišli smo žičanoj ogradi koja je bila zapečaćena lacima. Jednim pokretom ruke sam pokidao lance. Jesung me je gledao sa osmijehom na licu.
- Šta?- slegnuo sam ramenima i bacio lance iza sebe.
- A baš sam pomislio da ću sve sam morati raditi.- rekao je i otvorio vrata ograde.
- Žao mi je što sam uništio tvoj pokušaj da ispadneš heroj. Sjeti se ko je zvao.- šapnuo sam dok smo ulazili u skladište. Unutra se osjetio miris vlage i crkotine.
- Čula mi burno reaguju. Mislim da...- stavio je ruku na nos. miris je stvarno tjerao na povraćanje. Ali takodje, to je značilo jedno.
Lisino tijelo je ovdje.

Sumrak: Novi početak Where stories live. Discover now