Poglavlje 175.

794 51 9
                                    

- Možda bi trebali izaći.- rekao je svojim lijepim nježnim glasom kao da je znao nešto. Lagano smo ustali u isto vrijeme sa stolice i uputili se prema vratima. Prije nego sam ih otvorila osjetila sam nečiju jaku pojavu koja je stvarala nervozu u meni. Zastala sam i pogledala u Jimina. Klimnuo je glavom u znak da otvorim vrata.
Moja ruka se našla na hladnoj ručki.
Kada sam izašla ugledala sam Taehjunga kako nekoga namješta ispred sebe. Kada je shvatio da nešto nije u redu okrenuo se. Gledao je šokirano u mene kao da nije vjerovao svojim očima. A ja sam gledala u to malo čudo smedje kose koje je nijemo stajalo i držalo Taehjunga za ruku. Oči su mu se caklile.
- Mama?- dozvao me je. Spustila sam se na koljena i raširila ruke.
Momentalno je pustio Taehjungovu ruku i potrčao prema meni. Nikad se ljepše nisam osjećala. Nakon toliko godina, malu bebu koju sam držala kao kap vode na dlanu, sada grlim kao žedan čovjek bunar. Bio je tako lijep.
Zaplakala sam.
Onda se čuo zvuk drugih auta koji su naglo kočili. Ako me moj sluh ne vara bilo ih je 4. Odmakla sam se od Elajdže i pomazila ga po licu. Smijao se.
Prošla sam mu rukom kroz kosu koja je bila užasno mekana.
- Jesam ti falila?- upitala sam ga. Klimnuo je glavom te sam ga poljubila u obraz.
- Stvarna si? Nećeš ponovo nestati, zar ne?- upitao je. Jimin je kleknuo kraj mene i prebacio svoju ruku preko mog ramena. Drugu je prebacio preko Elajdžinog.
- Neće nestati.- rekao je. Zagrlili smo se zajedno nas troje.
- Lisa?- čula sam dovik. Podigla sam glavu.
Svi moji Kalenovi su stajali tu, ispred nas gledajući nas kao da smo čudo. Bili su tu i momci iz Jiminove ekipe.
Namjun, Jungi, Jin, Hoseok i Taehjung.
Onda se čulo još jedno auto i ubrzani koraci. Pojavio se Jungkuk sa Rejčel koja je bila u bijelom mantilu.
Svi su bili tu, kao nekada. Svi smo bili zajedno, ponovo.
Zaplakala sam. Od radosti, ne od tuge.

Sada sam shvatila koliko velika porodica smo mi bili.
Koliko smo ljubavi dijelili jedni za druge.
Zato se i jesam vratila.
Sve te godine su se isplatile čekanja jer sam shvatila značenje riječi porodica.
Ono najbolje što oni žele za tebe, koliko god se protivili nekoj tvojoj odluci sjeti se da su oni iskustveniji od tebe i da znaju kako se stvari dešavaju. Tu su da te štite, podignu kad padneš i izliječe poderano koljeno.
Porodica je glavni lijek za svaki bol i za svaku povredu. Zapamtite

Kraj

Sumrak: Novi početak Where stories live. Discover now