Jedni ljudi koji su uvidjeli objektivnu besmislenost života i njegovu prolaznost pronalaze utjehu u religiji, reinkarnaciji, zagrobnom životu, raju, vječnosti i koječemu.
Drugi se prosto kiselo smiju. Njima pripadam i ja. Smatramo da je ovo sve što imamo, iako je "ovo" veoma kratko. Ali šta se sve izdešava u tom kratkom periodu! Toliko priči, drama, apsurda, sukoba, zanimljivosti, sreća i nesreća... I onda odjednom pada mrak od kog bježanja nema. Zar nije to tragično, a ujedno i urnebesno?
"Život je komedija za one koji misle, a tragedija za one koji osjećaju", Žan Rasin.
***
Čestitam, stigli ste do kraja knjige! Zahvaljujem svima koji su je pratili. Veoma mi je drago što ima onih zainteresovanih za moja piskaranja u zbirci koju zamišljam kao neku vrstu ličnog misaonog dnevnika.
Inače, da Wattpad ne ograničava djela na 200 poglavlja, nastavio bih zbirku ko zna dokle. Međutim, primoran sam da stavim tačku ovdje.
Ali šta ide poslije tačke? Nisam još siguran da li da nastavim tradiciju sa "Zbirkom misli 3", ili da probam nešto novo. Šta vi mislite? Ako imate neku ideju i nije vam mrsko kucati, onda je slobodno izložite, pa ću je uzeti u obzir.
Još jedanput, hvala vam što ste pratili, ostavljali glasove i komentare!
Pozz! :)
