Jedanaest mlađa | Leizer & Tina ✔️

2. Poglavlje

Holly

Deset dana poslije

Razgovaram preko telefona s Magdom, žali mi se na novu nastavnicu iz povijesti; propovijeda kako s njom nema šale. Spominje mi i Bradleya, svog dečka, i kako je on divan. Prepričava novi jelovnik u školi. Niti u jednome trenutku ne libi se kazati koliko im svima ondje nedostajem. Godi mi razgovor s njom, na momente mi odvraća pažnju od pomisli na moju majku, koja više nije među nama.

Suprotno njoj, ja još nisam krcata novih zgoda, jer u školu krećem tek sutra, dok je velika zahvalnost koju osjećam prema tetki Marie i Davidu, jedina tema koju ustvari spominjem. Jer primili su me pod svoj krov, upisali u privatnu školu i dragovoljno nose naziv mojih skrbnika ne bi li me izbavili od bogzna kakvih udomitelja. Mislim da ne postoje divniji ljudi.

„Soba mi je veličine čitavog kata u staroj kući. Oni su prekrasni. Ovdje je prekrasno. Ma osjećam se poput princeze."

„Slažem se, da... slažem se kompletno. David je predivan. Kriste, i k tome je tvoj tatica. Zamisli da mu upadneš u kupaonicu dok se tušira, i vidiš svu njegovu raskoš."

„Ajme, Magda. On je muž moje tetke, definitivno ga ne gledam na taj način. Plus, nema šanse da ću mu upasti u kupaonicu. Imam svoju privatnu, i vjerujem da se čovjek zaključa."

„Sranja se dešavaju, mala. Zamisli sada ovo!" Teatralno najavi, a meni podne jer već znam kako slijede čiste perverzarije. Pročisti grlo. Ja zakolutam očima, ali se sjetno smijem, nedostaje mi previše. „U tvojoj kupaonici nema tople vode, a u njegovoj Marie vrši nuždu. Veliku. Zasmrdila je sve. Toliko mu je mrzak taj miris da se taj zgodan muškarac zajedno sa svojim muževnim gelom za tuširanje i ručnikom, uputi u zajedničku kupaonicu na katu. Uđe unutra, ali zamisli fore. Zamišljaš?"

„Nikako ne zamišljam." Smijem se jer je smiješna. A i interesira me što je smislila ta njezina luda glava.

„Zatrovan je smradom od Marie toliko jako, da zaboravi zaključati."

„Kriste, Bože."

„Da nastavim? Pratiš me?"

„Pratim te, molim te nastavi." Zahihoćem se.

„U međuvremenu, nakon što se on skine gol i sapuna specifično jedan dio tijela, ti; koja si se također uputila u tu kupaonicu
jer ti je dakle ponestalo tople vode, uliječeš unutra poput furje, promatrajući Davida kako... drka."

„Molim te prestani. Danas me vozi do škole u obilazak, da pohvatam gdje je što, a ako nastaviš ovako, lika neću moći pogledati u oči."

„To mica. Gledat ćeš mu penis zasigurno, a slika kako ga sapuna, činit će te mokrom."

Trbuh me boli od smijanja, primam se za njega i bacam na leđa kojim dotičem valjda najudobniji krevet na svijetu.

„Smijem li ti reći tajnu?" Upita me. Ne prestajem se smijati, kimnem joj makar znam da me ne vidi, no uostalom znam kako će mi je ispričati svejedno, rekla ja da ili ne. „Čuj, bilo mi je bezveze ovo spominjati ranije. Znam da si bila pripremljena na Anninu smrt i sve to skupa, ali već desetak dana nešto ti tajim i sada mi se čini kao da je pravo vrijeme otkriti ti nešto."

„Ma daj? Kaži slobodno."

„Znaš mene, jebiga. Voljela sam tvoju majku dok je bila živa, ali na dan pogreba nešto mi je bilo interesantnije od nje. Spomenuti David, naravno. Za vrijeme ukopa, nisam skidala svoje oči s njega. Dok on, on prijateljice moja nije skidao svoje oči upravo s tebe."

„A ja sam ludo mislila da mi imaš za reći nešto smisleno."

„Ozbiljna sam. Prati malo kako te lik gleda. Jebote, razlika u godinama je besmislena. Jedanaest, zar ne? Pa Chad je imao dvadeset i pet a viđali ste se tjednima. Znam da te pale stariji!"