Jedanaest mlađa | Leizer & Tina ✔️

4. Poglavlje

Holly

„Jutro, dušo. Kako si spavala?" Marie me nasmijana dočeka u kuhinji. Odjevena je u haljinu puder boje preko koje je stavila sivi sako. Ovako plave kose učešljane u visoku punđu, izgleda sofisticirano i besprijekorno. Nasmiješim joj se. Nalikuje mojoj majci. Previše.

„Jako dobro, zapravo."

„Moram prokomentirati tvoju školsku odoru." Nasmiješi se grleno pa nastavlja šaptom. „Jako je seksi."

Krajičkom oka uhvatim Davida kako stoji pored prozora sa šalicom kave u ruci. Promatra me. Uskoro se nasmiješi. „Jutro, Holly."

Odjeven je u sive hlače od trenirke, dok gore nema ništa osim naizgled bijele majice nemarno prebačene preko ramena.

„Jutro." Pozdravim i ja njega.

Kosa mu je tamnija za nijansu i mokra, ali ne od tuša nego znoja. Jednako su mu vlažna i prsa. Utrenirana. Preplanula. I prožeta tetovažama. Jedna mi se sviđa naročito, poput bršljana se širi i prostire od njegove ključne kosti pa sve do onog famoznog V koji izviruje iz hlača.

Onog seksi V koji izviruje iz hlača.

„Kako si spavala?" Upita me dok iz ruke u ruku prebacuje tu svoju šalicu. Ima nešto seksi u tom pokretu, ima nešto neizravno u tom njegovom pitanju.

„Po prvi pita u ovih tjedan i pol dana, savršeno." Odlučim se na iskrenost. Njegovo laku noć, djelovalo je poput magije. Ovog me puta nisu uspavale suze nego snažni udarci srca. David mi zadovoljno kimne, i dalje me promatrajući uzima gutljaj kave. Pogled mu je ozbiljan, ispitivački, no opet blag i dobroćudan. Imam osjećaj da sam mu draga, a isto mi hrani srce toplinom na jedan neobjašnjiv način. Zabranjen način.

Uposlim oči iznova, kliznem pogledom na njegova prsa, i ustvari shvatim kako nije riječ o nikakvom bršljanu već sklopu povezanih riječi. Divan je. Savršen. Srce mi lupa luđački. Topim se. Vrelo mi je... Njegov pogled klizne na moje noge, dok zubima zagrize usnu i lagano otpuhne.

„Hoćeš da ti skuham kavu?" Predloži pogleda opet sastavljena s mojim.

„Ne bih, hvala." Prisjetim se svoje brzopletosti i poljupca od jučer u autu. Tiješim samu sebe da je poljubac bio nevin. Očinski. Zahvalan... U obraz se ljubi iz zahvalnosti, vjerojatno on nije ni zamjetio moje usne na sebi, jer dovoljno sam ga izgnjavila taj dan.

„A toplu čokoladu?" Upita znalački s podsmijehom koji mu titra na kutu lijeve usne.

„Nemamo na žalost." Marie se ubaci. I ja budem prožeta sramom kada shvatim da je i ona dio ove prostorije. Kako sam uopće mogla zaboraviti da njegova žena stoji pored mene? Pročistim grlo, krenem nešto reći ali David me sasjeće.

„Imamo." Odvraća njoj no gleda u mene. „Jutros sam bio do trgovine. Želiš, Holly?"

„Molim?" Marie se nasmije. „ Ti si bio do trgovine? Kakve su to molim te sada fore?"

„Skoknuo sam po..." Oči mu se lagano pritvore. Boja im je misterij koji mislim nikada neću razotkriti. Na prvu plave, ali ipak nekako zelene, jantarne...ima tu krcato nijansi koje dolaze posebno do izražaja u kontrastu s njegovim tamnim trepavicama. Pored svega su prekrasne. Kao i on... Udahnem i nastojim primiriti svoje pulsirajuće srce. „Skoknuo sam po toplu čokoladu, i ništa više."

Marie ostaje tiho, imam dojam da se osjeća poput outsidera trenutno, ovako zaglavljena u našoj naizgled internoj šali.

„Hoću. Naravno." Pristanem bez okolišanja, da se što prije izbavim iz te neugodnosti.