2. deo

2.9K 177 4
                                    

-Seko, šta se dešava sa tobom? Nisi više kao nekada?-Lejla je zagrli naslanjajući se na njenu ruku.

Knedla joj zastade u grlu. Bila je u pravu...čudan nemir joj je kidao dušu, ni samu sebe nije mogla prepoznati. Od onog dana na jezeru za nju ništa nije postojalo sem mladića koji je spasao da ne upadne u vodu. Postao je njena opsesija. Zvao se Atias Nazir Yetkin, sin veleposednika i jednog od najjačih aga provincije Šanliurfe. Svesna da su svetlosnim godinama daleko nije je sprečavalo da mašta o njemu i žudi za ponovnim susretom. Jeza joj se pela uz kičmu od njegovih pogleda kada bi se sretali na putu ka poljima maslina, na glavnoj ulici i gradskom bazaru. Drhtala je kao prut kada bi dobila jedva vidljiv osmeh senzualnih usana noćima se budeći u znoju željna dodira snažnih ruku. Preživljavala je agoniju boreći se sa sobom da ga izbaci iz glave, zaboravi i posveti se svom cilju. Pojavio se niotkuda i uneo haos u njen život brišući svaku vezu sa realnošću. Hvatala je sebe kako satima sedi na zidu zaklonjena ukrasnim šibljem čekajući njegov terenac da prođe uskom ulicom do konaka. Raširenih očiju upijala je njegov profil gledajući ga dok vozi nesvestan da jedno srce treperi samo zbog njega. A onda ustajala iz zaklona i kao bez duše trčala kući da je ne uhvati Nana i kazni jer se drznula napustiti zidine dvorišta. Mesecima je krila svoju patnju i potpuno izgubila glavu za lepim aginim sinom. Što se više lepila za njega u snovima sve manje je bila svesna promene na svom licu i telu. Bližila se osamnestoj i izrasla u devojku nesvakidašnje lepote. Mnogi momci su uzdisali za njom izgarajući u strasti bez nade da će ih primetiti. I ako je bila jedna od njih imala je držanje aginice, hladna i slepa na njihove poglede. Nana je ludela od njenog ponašanja...prosce skoro da nije imala zbog nepoznatog porekla i epiteta „kopileta" bez obzira što su joj dali ime i krov nad glavom. Svako je za svoju kuću gledao pristojno čeljade sa poznavanjem predaka bar dva kolena unazad. Nije joj ni malo pomagala takvim ponašanjem odbijajući i retke prilike kada bi se pojavile. Najgora varijanta bi bila da ostane u kući i sav trud i novac uložen u nju otišao bi u vetar. Nadala se da će je makar lepota udati pa bilo za koga uz pristojan miraz koji su bili spremni da daju samo da je udaju.

-Melika, večeras ćeš sa Lejlom i Gul otići do teta Ismete. Gotove su haljine za proslavu. Požuri sa hlebom jer otac i braća stižu ranije za večeru.- viknu sa terase.

-Dobro majko...večera će biti spremna za deset minuta. – srce joj zalupa, videće ga večeras...

Sokakom se prolamao smeh devojaka, držeći se za ruke išle su prema gradskom parku na svetkovinu. S prozora su ih posmatrale majke, bake, rođake uživajući u njihovoj mladosti i lepoti. U novim svečarskim haljinama svaka je bila posebna na svoj način, ustreptala i sveža kao poljski cvet. Melika je išla među poslednjima. Bela vežena haljina sa crnim kaftanom ukrašenim zlatnim gajtanima uvijena u prozirnu maramu odudarala je od ostalih cura svojom osobenošću. Zelenkasti sjaj njenih očiju prelivao se u zlatne tonove ćilibara pri svetlosti uličnih svetiljki ispod crnih trepavica. Usne su drhtale u čežnji plamteći u purpuru spremne za prvi poljubac. Nikog nije gledala...hodala je pognute glave pokušavajući da smiri ustreptalo srce. Trže je žagor prijateljica, stigle su na trg odakle se čula muzika. Sve je vrvelo od naroda, Urfa je odzvanjala od pesme i glasova. Igralo se kolo ispreplepetano u nekoliko redova plešući u istom ritmu. Stale su ispod velike tende posmatrajući narod i gurkale se smejuljeći se na poglede momaka sa druge strane ulice. Melika podiže glavu i zagleda se u gomilu sveta tražeći samo jednu osobu. Poluotvorenih usana u strepnji puna nade prelazila je pogledom preko lica sa strahom da ga neće videti. Neko od devojaka je povuče i nađe se u kolu...zanese se i jedva uhvati korak zbunjena iznenadnom reakcijom svojih družbenica. Oseti kako se polako opušta uz lagane korake, osmeh joj se vrati na lice. Grupa mladića ulete u krug sa bubnjevima i ubrza ritam podižući atmosferu do usijanja, u trenutku se odvoji od komšinice i njenu ruku dohvati snažna šaka. Iznenađeno podiže pogled i ukoči se utapajući se u more sivila koje je proguta kao oluja. Instinktom samoodržanja pokuša beg ali je jak stisak zakova u mestu. Ponese je brz ritam i njegov vreo dlan proguta njene prste lepeći je za svoje čvrsto telo. Sve se razlilo u boje, izmešalo sa mirisom mente i nara...plamtelo je od naboja strasti. Krv je ključala venama muteći joj pogled...hvatala je vazduh gušeći se od njegove blizine. Sve je očekivala ali dodir nikada, ma koliko se trudila njena mašta nikada nije išla dalje od pogleda. Potpuno sluđena mislila je samo kako da se odvoji i pobegne negde u mrak sa svojim mislima i poludelim srcem. Činilo joj se da nije svestan njenog prisustva, ni jednom je nije pogledao niti ičim pokazao da mu je bitno ko pleše do njega. Otrgnu se naglo i ulete u gomilu gurajući se do prve sporedne ulice. Prekri lice maramom da zadrži vreo dah brišući znojave dlanove jedva čekajući da se dokopa tame svoje sobe. Zakorači na kamene stepenice odahnuvši kada izađe iz gužve, uspori korak i izvuče iz torbice maramicu da izbriše potiljak. Uhvati sebe kako se smeši i nasloni dlan na grudi uzbuđena zbog njihovog prvog plesa, vreline dodira i sjaja očiju ispod tamnih veđa. Zadubljena u slatke misli vrisnu kada oseti stisak na ramenima i šaku preko usana. Izbezumljeno se trže pokušavajući da se oslobodi...smrdljiv dah je zapahnu i koža joj se naježi od užasa. Spodoba je vukla prema napuštenim zidinama. Melika u sekundi shvati šta joj se sprema i poče se divlje braniti, izvuče glavu i vrisnu iza svega glasa. Oseti udarac i nađe se na zemlji prekrivena telom napadača...zgrozi se od iskrivljenog lica bez zuba očigledno pod dejstvom alkohola. Njegova ruka je dohvati za grudi i povuče tanku tkaninu cepajući haljinu. Zabi svoju prljavu glavu u udolinu jedrih grudi tražeći vlažnim usnama nežnu kožu. Vrištala je gurajući nakazu od sebe osetivši kako gubi snagu i pritisak na bedra. Kao hobotnica se zalepio za njeno telo grubo joj šireći noge...spopade je mučnina i zacrni joj se pred očima.

NičijaWhere stories live. Discover now