8.deo

2.5K 165 13
                                    

Volela je Halfeti, ogoljena brda iznad tirkizne vode kako paraju kristalno nebo, šum vode dok miluje oblutke i stenje na obalama. Posmatrala je sa terase igru dečaka na proplanku nesvesna svog osmeha...njihova cika je vrati u detinjstvo i dane kada su dolazili porodično na jezero. Braća su se kupala dok su ona i Lejla sedele na obali smejući se njihovim vratolomijama. Nana je bila ubedljivo najglasnija od svih grdeći ih uplašena da se ne prehlade ili naprave neku glupost. Pažnju joj privuče zvuk šinskih kola i ona ugleda starinu sa konjićem i gomilom granja. Ovde su mahom živeli stari ljudi, mladi su otišli trbuhom za kruhom u vreme kada je dolina potopljena zbog izgradnje brane na Eufratu. Mnogi su se preselili u Šanliurfu a retki ostali na okolnim brdima. Lejla i Ibrahim su živeli na maloj visoravni iznad jezera...od imanja su napravili raj na zemlji. Kuća je bila stara ali lepo preuređena, okolo su bili plastenici sa povrćem i jedan veliki sa zasadom crnih ruža. Taj je bio najveći zetov poduhvat i ponos. Sa ljubavlju je gledao svaki cvet objašnjavajući kako je i kroz kakve muke prošao da bi uspeo zadržati retku vrstu ruže koja raste ovde i nigde više na celom svetu. Bila je fascinirana njenom lepotom nežno dodirujući latice klizeći prstima kao po svili. Njena tamna boja je budila čudan osećaj duboke pripadnosti i nekog iščekivanja prožetog mistikom.

-Melika, hajde...kafa je gotova. – pozva je sestra.

Ustala je i laganim koracima ušla u veliku lepo uređenu sobu. Lejla je pogleda i nasmeši se šeretski.

-Seko...prelepa si. Isijavaš ljubav i zračiš toplinom, vidi se da ti prija dolazak u rodni kraj.

-Odmorila sam od grada, ne preteruj...ista sam kao i uvek!- ljutnu se jer je obli crvenilo. Lejli nikada nije ispričala šta se zapravo dešavalo sa njom i Atiasom. Njihova ljubav je bila za sve tajna, samo su zidovi starog konaka znali pravu istinu. Sestra je osetila da Melika voli mladog agu i ništa više od toga. Uzdahnu kada se seti one noći i njenog plačnog glasa kada je pozvala iz Istanbula.

...............

„-Lejla...nemam nikog sem tebe, potrebna mi je tvoja pomoć. Ako ne dođeš jedino rešenje mi je hladna voda Bosfora.

Drhtala je u putu prebirajući po glavi šta joj se dogodilo, tri meseca je prošlo od kada je otišla iz Urfe u želji da nastavi školovanje i zaposli se. Bol i razočaranje u nesrećanu ljubav nikada nije potencirala kao razlog odlaska. Jeza je prođe od istine kada je čula sestrinu tajnu i osećaja beznadežnosti držeći je u zagrljaju.

-Trudna sam...ne znam šta da radim. Novca nemam za pobačaj i nisam udata...Lejla, ubiće me!

Mislila je da će umreti, hladan znoj je obli pri pomisli šta je čeka ako se sazna da je pobegla za Istanbul zbog trudnoće. Mozak joj je grozničavo radio...muklo progovori sleđena od užasa.

-Melika, ko je otac deteta?

Istog momenta kada je izgovorila pitanje sestra je ošinu pogledom i podiže ton.

-Zar je bitno? Da je trebalo zvala bih njega a ne tebe. On je ne bitan u svemu ovome...ne želim izgovoriti njegove ime, ovo dete nikada neće imati oca.

Ućutala je a duboko u duši znala da je aga otac deteta. Njih dvoje nisu imali nikakvu šansu...čak ni dete nije moglo ništa promeniti jer Melika nije imala nikoga i ništa. Jedini način bi bio da se on odrekne svog statusa a samim tim svega, porodice, bogatstva pa čak i porekla. A opet da to i uradi neko bi ga sprečio, status age je čast celog plemena a ne samo jednog čoveka. Situacija je bila komplikovana i vrlo opasna. Znala je da iz tog razloga njena sestra nikada neće pomenuti njegovo ime. Ćutanjem je štitila sebe, dete i njega.

Bili su to pakleni dani...sreća je poslužila što je Ibrahim bio jedan od retkih koji nikada nije podržavao ugovorene brakove niti se slagao sa nepisanim zakonima i običajima šačice ljudi koji su na takav način držali hiljade ljudi u strahu. Školovan u Ankari i ludo zaljubljen u ljupku bucmastu brinetu, složio se sa izborom roditelja i živeo bajku sa ženom svog života. Za nju bi sve učinio. Lejla se preselila u Istanbul kod sestre čekajući njen porođaj dok je Ibrahim završavao fakultet u Ankari i često dolazio u posetu...jedini način da spase sestru i dete bio je da ona i njen muž kažu da je dete njihovo. Svo troje su živeli u strahu da će neko saznati za njihov plan. Svi su verovali da mladenci žive zajedno u gradu. Laži da je trudnoća komplikovana i teška, česti pregledi kod lekara olakšali su njihov plan.

NičijaWhere stories live. Discover now