VATRA #2 / Ante Rebić Ff

III

(Ostavljajte usputne komentare!)

~ Nisam ponos našla na putu,
neću trošiti na te više ni minutu ~

Matea P.O.V.

"Znači, nema šanse!" mahnula sam rukama i odgurnula stolicu ustavši se sa nje, ostavivši nedovršen doručak na tanjuru. 

Danijel i Helena su me gledali blijedim pogledom vjerovatno misleći koliko sam luda i ne društvena osoba. 

"Zašto ne?" upitao je Danijel prije nego što je zagrizao krišku kruha sa mliječnim namazom. Pogledala sam ga onim pogledom 'jesi ti lud?' i odmahnula glavom dok je Helena samo zakolutala očima.

"Mislim da to i nije najbolja ideja. Nisam došla ovdje tulumariti, nego posjetiti vas, ako se dobro sjećate." oštro sam rekla pokazivajući kažipstom na njih dvoje koji su sjedili jedan nasuprot drugog između mene na vrhu stola. Gledali su jedno drugo i smješkali se. Konačno je, Helena odvratila pogled.

"Ajde, sjedni! Smiri se, Bože!" uzviknula je sa nekim tupavim osmijehom, što mi nikako nije bilo jasno. Zakolutala sam očima i uzdahnula te sjela ponovno na stolicu s namjerom da nastavim sa doručkom. 

Neko vrijeme je bila tišina za stolom sve dok Danijel nije dovršio svoj doručak. Cijelo vrijeme sam osjećala njihove poglede na sebi i nije mi bilo jasno zašto. 

"Oprosti, Matea, ali nisam mislio na tulumarenje baš kao tulumarenje..." rekao je na što je poprimio moj oštri pogled, "Mislio sam samo da izađeš van ionako mi treba pratnja danas na večeri, Helena ne može ići jer mora biti ovdje radi Eme." dodao je, a Helena je odmah kimnula glavom. 

"Radije bi da ideš ti s Danijelom kao pratnja, nego neka tamo fufica sa posla." naglasila je to fufica sa posla, pogledavši u njega koji je onda zakolutao očima. Ljubomorna je. 

"A i odličan je restoran!" uskliknuo je Danijel ustavši se od stola noseći tanjur prema kuhinji, "Da, slažem se. Bila sam jednom tamo s njim na istoj takvoj večeri, super je hrana!" dodala je Helena što mi je dodatno dignulo živce. 

"Poslije je tek afterparty!" doviknuo je Danijel iz kuhinje dok sam stavila posljednji komadić tosta u usta. Uspjela sam ga nekako prožvakati s obzirom da su mi istog trena ubili apetit. 

"Super! Ionako, ne idem!" namjerno sam mu rekla jako se osmjehnuvši. 

Prošlo je sedam sati navečer i našla sam se ispred Heleninog ormara.

"Što mi je ovo trebalo?" uzdahnula sam položivši ruke na bokove dok me ona pogledala podignutom obrvom sjedivši na krevetu sa Emom u naručju.

"Vidiš kako smo te uspjeli nagovoriti." nasmijala sam se na što sam je ja škiljeći pogledala, "Stignem se predomisliti." dodala sam i vratila pogled prema otvorenom ormaru. 

Taj dio ormara je bio isključivo za posao kako Helena kaže, dio pun haljina, sakoa, hlača, kombinezona i košulja. Prošla sam pogledom još jednom i krenula detaljno pogledati svaku stvar na vješalici, sve dok nisam stala pred kraj ormara. 

"O da! Bomba!" uzviknula je Helena sa kreveta dok sam u ruke primila crni kombinezon, "Savršeno bi ti stajao!" uzbuđeno je dodala dok sam se ja probala zamisliti u njemu. Pogledala sam ga još jednom i složila neku ne oduševljenu facu, "A, ne znam baš." 

"Da, Matea! Da, da i da!" viknula je ovaj put tiše gledajući malo u Emu koja joj je spavala u naručju, a malo u mene. 

"Kako si dosadna..." zakolutala sam očima i krenula prema svojoj sobi, odnosno gostinjskoj sobi kako bi se presvukla.