VATRA #2 / Ante Rebić Ff

XVI

~ Mi smo lopovi
krademo poljupce bez kraja ~

Matea P.O.V.

Cijelu večer sam bila razočarana nakon što mi je Mara napisala poruku da je bolesna. Kako se mogla razboliti u tri dana... 
No, zato je Tin bio taj koji mi je pravio društvo. Pristao je ići samnom i većinu večeri smo plesali na podiju. Bilo mi je žao što Mara nije došla, ali nema veze, vidjet ćemo se još. 

Finale večeri obilježio je Ante, definitivno. Nakon što je Tin otišao do wc-a, čula sam njegov glas pokraj mog uha i odmah se naježila. Okrenula sam se i ugledala ga svog u crnom i automatski sam pomislila na to da ga je Mara natjerala da dođe znajući da ću ja doći obećavši joj to. No, on je to negirao, ali ipak mislim da je tako. Nemoguće da mu je netko rekao da ću baš ja biti baš na ovoj večeri. Najviše me uspaničio kad sam ugledala Tina kako nam prilazi, a on nije htio otići od mene. Ne mogu reći da mi nije prijala njegova blizina, je, stvarno je, ali u istoj prostoriji sa Tinom to nikako ne ide zajedno. Ne mogu mu dopustiti da mi i njega izbaci iz života, makar je jednom već imao tu priliku. Tog jutra u stanu je svašta mogao napraviti, zato sam imala malu trunčicu nade da se neće izlajati, da ću uspjeti izlagati Tinu nešto. 

"Hej, ljubavi." rekao je Tin i privukao me k sebi obgrlivši me jednom rukom za struk te me poljubivši u sljepoočnicu. Ante ga je sa nekim ozbiljnim izrazom lica gledao dok je Tin imao znatiželjan pogled. 

"Ante Rebić ti pravi društvo?" upitao me Tin iznenađeno, a ja sam sva 'oduševljena' situacijom klimnula glavom. Nisam se uopće snašla, Ante mu je već pružio ruku. 

"Drago mi je?" upitno ga je pogledao Ante s namjerom da otkrije njegovo ime. Tin je prvo pogledao mene, pa tek mu onda pružio ruku, "Tin Lovrić" Ante mu se ugodno osmjehnuo gledajući me poprijeko i čekajući što ću napraviti. 

"Vas dvoje se znate?" upitao nas je Tin pokazivajući prema nama. "Ne," rekla sam u isto vrijeme kad i Ante "Da." dok nas je Tin upitno gledao. Nadam se da nije pametan koliko znam da je, jer će inače povezati sve točke. 

"Da ili ne?" upitao je, no ovog puta je Ante bio brži od mene, "Da, znamo se." kipila sam u sebi slušajući i nadajući se da neće reći da mi je bivši dečko. Ante je imao neki nedefinirani osmjeh na licu dok je Tin bio iznenađen. 

"Nisi mi se nikad pohvalila da poznaješ nogometaša." pogledao je u mene sav vidno iznenađen, čak pozitivno. Uspjela sam mu se nasmješiti i slegnuti ramenima, "Nije bilo prilike." promrmljala sam dok me Ante cijelo vrijeme gledao. Sad mi je cilj govoriti samo laži. 

"Bili smo..." počeo je Ante, no ja sam ga prekinula ovog puta najbrže što sam mogla, "Intervijuirala sam ga jednom, pa mi se sad došao samo javiti." gledala sam cijelo vrijeme u Antine plave oči čekajući njegovu reakciju. 

"Aha..." promrmljao je Tin shvativši i povjerovajući mi, dok je Ante šmrcnuo i prošao rukom kroz kosu vidno nezadovoljan onime što sam rekla. Mogao je i pretpostavljati da će biti tako. Da je on došao sa nekom novom curom i da se slučajno upoznamo, sigurno ne bi dopustio da joj se predstavim kao njegova bivša. Zašto se neće pronaći na mom mjestu? Želi mi samo pogoršati situaciju sa Tinom. Vidim da je ljubomoran, ali neka me ostavi više na miru kao što sam ostavila ja njega. 

Nastala je neugodna tišina nakon toga, pogledala sam na sat i onda u Tina "Mislim da je vrijeme da idemo." prokomentirala sam pogledavši ga, a on je klimnuo glavom. 

"Ako ti tako želiš." osmjehnuo mi se i primio me za ruku što je Ante primjetio prateći nas pogledom cijelo vrijeme. On nije imao takvu slobodu primiti me za ruku tako javno, bez da nas netko ne fotografira ili snimi. Mislim da mu je to čak sol na ranu. Možda jesam malo okrutna, ali stvarno želim da ova veza s Tinom uspije.