„ An, iskreno ti pružam ruku prijateljstva i možeš se uvijek osloniti na mene. Sviđaš mi se, jako. A znam da ti neće biti lahko u čoporu vukova.“
.......
I konačno je došao i taj čekani, svečani trenutak zbog kojeg su joj nervi bili izoštreni, spremni na svaki vid napada, osude, ako do njega i dođe.
I ako joj je alkohol podgrijao utrobu, u konačnici samo joj je donio veći nemir, kojeg nije uspjevala smiriti, te nadraženost želdaca, da je imala osjećaj kako će se ispovraćati tik pred njima.
„ Draga, pogledaj me, pogledaj. Ti to možeš, možeš, možeš. Ne smiješ osramotiti i izdati Toma. Budi jaka.“
Bodrila je svoj odraz u ogledalu, kao majka koja bodri svoje čeljade i poravnavala rubove svoje skupocjene, ali jednostavne, srebrane haljine.
Kupila ju je Tomovim novcem ne štedeći i ne libeći se ni momenta. Kada ju je vidjela na drugoj mušteriji u salonu haljina, došao joj je poriv da ju obori na pod i svom silinom skine sa nje. Čekala je puni sat vremena da se djevojka konačno odrekne tog jednostavnog savršenstva. Željela ju je samo za sebe, pod svaku cijenu.
Bila je to jednostavna, ali njoj opet svojstvena haljina sa sjajnom čipkom u srebrenoj boji, koja je pak na njenom tijelu odisala skupoćom i čistom elegancijom.
Sa pogledom u svoj odraz, u ogledalu, potvrdila je svoje teze da će joj ova haljina biti dovoljno dobra za prvi zajednički objed sa Tomovom porodicom. Koliko god morala biti loša u njihovu prisustvu, ipak je željela ostaviti prvi dojam idealan.
Željela je Tomu ispuniti dato obećanje, da će se potruditi ostaviti negativan dojam o sebi, kako se nitko od ukućana nebi zbližio s njom.
Kasnije te večeri, sa ukučanima, izuzev gospodina tate svi su prisustvovali večeri koja je proticala u neobičnoj atmosferi, pomalo napetoj. Na očigled svih prisutnih, Tom i Anais su se međusobno ignorisali i izbjegavali ukrstiti svoje poglede, dok su svima ostalima, naročito Lilly bili itekako interesantni za posmatranje.
Zategnutu večer, opuštao bi ponekada Cris sa svojim nedoličnim ponašanjem i dosjetkama, pokušavajući podignuti atmosferu za jedan stepen, no na samo jedan hladni pogled od gospođe maćehe i Cris bi se povlaćio u naslon svoje stolice.
Njena nelagoda bi se povečavala iz časa u čas.
Kako je sjedila između svoga djevera i čovjeka koji joj je predstavljao muža, bila je primorana gledati u pravcu Tomove majke i biti njen predmet istraživanja, usmjerene pažnje.
Ali sa druge strane bila je i primorani svjedok Crisovih nestašnih prstiju, koji su svako malo lutali ka Lillinoj unutrašnjosti, ispod suknje, izazivajući na Anaisinom licu blago crvenili i raštrkane misli.
I ako je uzurpiravao Lilline noge, gačice, primjećivao je Anaisino rumenilo, na njegove besramne radnje, pa joj je uzvraćao bestidnim laskanjem na očigled svih, u isto vrijeme dotičući njeno golo koljeno svojim, dok mu je druga ruka još uvijek nadraživala Lilly.
Kako su svi pokušavali biti diskretni u svojim mislima, radnjama, Beatrich, Tomova majka, bila je detektor za otkrivanje promjena u ponašanju. Tako je uočila promjene na Anaisinom i Crisovom stanju, dok se na Lilly nije ni trudila obazirati, ali s druge strane jasno je vidjela Toma povučenog u svoje misli, u svoj svijet koji je vješto gradio godinama oko sebe, potpuno nezainteresovan za ostatkom društva za stolom.
„ Anais, draga, reci mi kako ti se na prvu dopalo ovdje?“
Nakon dužeg vremena tišine i nelagode, prva progovori Tomova majka, probijajući led za večerom.
„ Moram priznati da su mi emocije pomješane. Na neki način mi se sve ovo dopada, dok s druge strane ovo mjesto nije za mene. Ne osjećam se da pripadam ovdje ni jednom porom svoga bića.“
