7.Breme prošlosti

926 57 10
                                    


MILAN

Prestižem Janin auto i nastavljam sa Markom u pravcu  njihove  firme. Da  firma je  njihova ali u  okviru nje postoji i jedna druga.Ni tajna ni  javna , nešto  između, da tako kažem. To je firma koja je usko povezana sa  tajnim poslom. Član te  firme sam i ja, ma iskreno teško da se mogu odvojiti  naše  firme...Osećam da se nešto sprema. Oca nisam video već  4 dana  u firmi, da pitam strica ma nema vajde, rekao bi da je na putu.Parkiram i  izlazim. Marko me prati. Osećam da se nešto  sprema.

- Jebote uspori, koji ti je moj?- čujem Marka iza sebe.

- Molim?! Šta koji mi je moj, nervozan sam, Jana....- ma ni sam ne znam šta da kažem na sve.

- O ala te cura sredila, puzaćeš  ti dragi moj, i to mnogo-   čujem kako se kikoće meni iza leđa.

- Marko...- zarežim na njega. Ali nas Darko prekida ulazeći. 

- E dosta, loverboy.Imamo važnijih  poslova, kao  spašavanje tvog oca..Idemo dole - kaže i kreće ka  uredima  druge firme. Pratimo ga obojica. U glavi mi kuckaju reči " spašavanje tvog oca..." Ulazimo u kancelariju i u njoj je već čika Miloš.

- Stigli ste momci. Odlično, sad me slušajte pažljivo.Večeras izvlačimo  Damira. Milane,  vi imate  vikendicu u okolini Aranđelovca, reci nam tačnu lokaciju.

- Zašto? Idem sa vama, pokazaću vam - kažem.

- Vidi sine, ti večeras ostaješ ovde u  firmi.Marko i Darko idu u akciju.Pre nego što se pobuniš, prate te.Tako da moramo ovako. Ja sam isto praćen, zato moram večeras da se pojavim u kafiću gde  vaše majke slave Janino ozdravljenje. Naravno, to je samo maska...izaći ću na drugi ulaz i ići sa  njima. Ti ćeš sačekati oca i porazgovarati sa njim.

- Koja vajda, kad me  ne seća?- kažem.

- Ne lupetaj, vratilo mu se pamćenje još pre tri godine.Glumio je svo ovo vreme dok nije došao do dokaza. Još pre godinu dana me je kontaktirao i od tada radimo na izvlačenju  iz  šaka Momira.Uostalom on će ti sve reći. Kad se vratimo sa njim  ti ideš kući a Darko u kafić. Ne, ne možeš tamo jer će ti i majka biti tamo. Hajde Milane, još noćas. Od sutra ćeš biti sa roditeljima.

Marko i Darko se počeše smejati ko hijene.Besno ih gledam a Darko mi iza leđa očevih pokaza srednjaka.Besnim jer ne mogu ništa da kažem.

- O čemu se radi?- pita  čika Miloš.

- Ništa ćale, neka naša šala.

- Milane, Jasnu ćeš od sutra viđati  koliko želiš slobodno - kaže okrećući se ka meni.Gledamo ga zabezeknuto.On sa nasmeja grohotom.

- Šta je? Misliš da nisam primetio  da ti se sviđa. Ha, očekivao sam to još od vašeg 10 rođendana kada si mi rekao da ćeš je oženiti kad porasteš.Samo , neće ti biti lako, spremi se da puziš, ako je deo samo na majku, najebao si sine. Ja sam puzao celu godinu.Gadna su sorta ali vredi.Hajde sad.Idemo.

Reče to i izađe ostavljajući nas  zabezeknute.Darko odmahnu glavom.

- Jebote, pa ja rođenog oca ne poznajem iako sam odrastao sa njim. Druže, nek ti je na pomoć da se uklopiš sa ocem, i ostalim. Ali ćale je u pravu, najebao si sa Janom.Hajde daj nam lokaciju.

- Ma nije važno, vredna je ona svega. A matorci, pa dobro  neka bude kako bude - kažem i pokažem im lokaciju i dam raspored obezbeđenja. I ostanem sa svojim mislima. 

Moj otac, sećam  se igre sa njim, znam da  je bio srećan kad sam  bio u njegovoj blizini, sećam se njegove ljubavi. Skidam kapu, kako je izdržao sve ove godine da ne dođe kod nas, godinu dana pored mene i da me ne zagrli.U trenutku shvatim koliko je on jak mentalno. Glumiti amneziju i biti pored sina koga nisi zagrlio 15 godina...vau...ja to ne bih mogao..odao bih se.Sad mi je jasno kakvu su obuku imali oni u staroj  službi. To su surovi  uslovi.

JANA

 Moja majka je luda, odmah u kafanu i slavlje. Poslovni partneri koji su mi  pomogli u Rusiji  priilikom operacije su tu i naravno moja majka koristi poslovnu večeru da napravi slavlje. I oni su zaprepašćeni mojim oporavkom. I idemo u ludilo.Tu su svi, ...Ne nisu svi newma njega, Darka ...hmmm šta li ovi spremaju, nešto se dešava.

Zabavljamo se, veselimo, radujemo u nekom trenutku primetim da mi nema oca.Pogledam u majku koja se veseli.Priđem joj polako.

- Mama, gde je tata, Darko?

- Ma tu su negde. Ne brini se. Usrećila si me najviše na svetu.

- Dobro mama.

Hmmm, i ona krije  vešto ali ne od mene.Neka saznaću. Znam da moja majka me štiti od svega, ali sam uvek znala sve. Moja "divna" baba, očeva majka se potrudila da mi sve  nabije na nos, svesna sam da je  sprečavala moje lečenje.Većim delom sam krila  od oca koliko puta je sabotirala i oterala  terapeuta da nemam vežbe. Pogotovo dok sam bila mlađa.Kasnije su je deda i tata otkrili iako moja majka je svo vreme znala, nikad nije rekla ocu.Opet nekako je on to znao. Koliko puta je on rekao  svojoj majci da prekine, da će je smestiti na lečenje ako ne prestane. Sve se malo promenilo onog trenutka kad se počelo govoriti o mojoj mogućoj smrti, i da će u tom slčučaju ona biti jedini krivac. I deda se  uključio u kontrolu mojih vežbi, dolazaka u kuću osoba koje nisu poželjne. Pakao se malo smanjio i moram to reći, "na sreću" umrla je ubrzo. 

I možda ću zvučati surovo, ali drago mi je što je bar poslednju godinu života provela na način na koji sam ja živela ceo svoj život. I na neki način bilo mi je žao, jer biti invalid i zavisiti od drugih je nešto  najgore što može čoveka zadesiti. Moja bolest, stanje je greška lekara , a ona ...pa ona je  dobila po zasluzi od Boga.Onog trenutka, kad je moj otac zapretio da će je smestiti na lešenje nju je  pogodio manji moždani udar.

Gledala sam kako gleda u moju majku, mržnja je izvirala iz svakog pogleda,opet moja majka je zaposlila ženu da brine o njoj. Tražila je da mama brine o njoj, naravno da nije htela. Ustvari nije mogla jer se davno zaklela, tokom  jedne njihove rasprave  da neće je gledati.I zaklela se u decu.Moja majka se nikad nije klela u decu ali kad to uradi, onda nema šanse da ih pregazi.

Zato razumem sreću moje majke, ovo je čekala 25  godina, pakao je  sa osmehom izdržala i zaslužila je ovu radost.Polako sam joj prišla i poljubila je. Njen osmeh se orio. Nakon nekog vremena otac je bio tu a i Darko. Nešto posle ponoći otišli smo kući. Ono što nismo znali je da je u našoj kući bio  Milanov otac, čika Damir. I da su teta Dana i on ponovo zajedno. Ono špto nisam znala je da  će od sutra sve dobiti nov pravac, pa i moja ljubav...



DRAGI MOJI, MA GDE BILI , U BILO KOJOJ ZEMLJI, KONTINENTU OSTANITE KUĆI I BUDITE MI ZDRAVO!!!

Jutarnje svetlo moje tameWhere stories live. Discover now