MILAN
Prestižem Janin auto i nastavljam sa Markom u pravcu njihove firme. Da firma je njihova ali u okviru nje postoji i jedna druga.Ni tajna ni javna , nešto između, da tako kažem. To je firma koja je usko povezana sa tajnim poslom. Član te firme sam i ja, ma iskreno teško da se mogu odvojiti naše firme...Osećam da se nešto sprema. Oca nisam video već 4 dana u firmi, da pitam strica ma nema vajde, rekao bi da je na putu.Parkiram i izlazim. Marko me prati. Osećam da se nešto sprema.
- Jebote uspori, koji ti je moj?- čujem Marka iza sebe.
- Molim?! Šta koji mi je moj, nervozan sam, Jana....- ma ni sam ne znam šta da kažem na sve.
- O ala te cura sredila, puzaćeš ti dragi moj, i to mnogo- čujem kako se kikoće meni iza leđa.
- Marko...- zarežim na njega. Ali nas Darko prekida ulazeći.
- E dosta, loverboy.Imamo važnijih poslova, kao spašavanje tvog oca..Idemo dole - kaže i kreće ka uredima druge firme. Pratimo ga obojica. U glavi mi kuckaju reči " spašavanje tvog oca..." Ulazimo u kancelariju i u njoj je već čika Miloš.
- Stigli ste momci. Odlično, sad me slušajte pažljivo.Večeras izvlačimo Damira. Milane, vi imate vikendicu u okolini Aranđelovca, reci nam tačnu lokaciju.
- Zašto? Idem sa vama, pokazaću vam - kažem.
- Vidi sine, ti večeras ostaješ ovde u firmi.Marko i Darko idu u akciju.Pre nego što se pobuniš, prate te.Tako da moramo ovako. Ja sam isto praćen, zato moram večeras da se pojavim u kafiću gde vaše majke slave Janino ozdravljenje. Naravno, to je samo maska...izaći ću na drugi ulaz i ići sa njima. Ti ćeš sačekati oca i porazgovarati sa njim.
- Koja vajda, kad me ne seća?- kažem.
- Ne lupetaj, vratilo mu se pamćenje još pre tri godine.Glumio je svo ovo vreme dok nije došao do dokaza. Još pre godinu dana me je kontaktirao i od tada radimo na izvlačenju iz šaka Momira.Uostalom on će ti sve reći. Kad se vratimo sa njim ti ideš kući a Darko u kafić. Ne, ne možeš tamo jer će ti i majka biti tamo. Hajde Milane, još noćas. Od sutra ćeš biti sa roditeljima.
Marko i Darko se počeše smejati ko hijene.Besno ih gledam a Darko mi iza leđa očevih pokaza srednjaka.Besnim jer ne mogu ništa da kažem.
- O čemu se radi?- pita čika Miloš.
- Ništa ćale, neka naša šala.
- Milane, Jasnu ćeš od sutra viđati koliko želiš slobodno - kaže okrećući se ka meni.Gledamo ga zabezeknuto.On sa nasmeja grohotom.
- Šta je? Misliš da nisam primetio da ti se sviđa. Ha, očekivao sam to još od vašeg 10 rođendana kada si mi rekao da ćeš je oženiti kad porasteš.Samo , neće ti biti lako, spremi se da puziš, ako je deo samo na majku, najebao si sine. Ja sam puzao celu godinu.Gadna su sorta ali vredi.Hajde sad.Idemo.
Reče to i izađe ostavljajući nas zabezeknute.Darko odmahnu glavom.
- Jebote, pa ja rođenog oca ne poznajem iako sam odrastao sa njim. Druže, nek ti je na pomoć da se uklopiš sa ocem, i ostalim. Ali ćale je u pravu, najebao si sa Janom.Hajde daj nam lokaciju.
- Ma nije važno, vredna je ona svega. A matorci, pa dobro neka bude kako bude - kažem i pokažem im lokaciju i dam raspored obezbeđenja. I ostanem sa svojim mislima.
Moj otac, sećam se igre sa njim, znam da je bio srećan kad sam bio u njegovoj blizini, sećam se njegove ljubavi. Skidam kapu, kako je izdržao sve ove godine da ne dođe kod nas, godinu dana pored mene i da me ne zagrli.U trenutku shvatim koliko je on jak mentalno. Glumiti amneziju i biti pored sina koga nisi zagrlio 15 godina...vau...ja to ne bih mogao..odao bih se.Sad mi je jasno kakvu su obuku imali oni u staroj službi. To su surovi uslovi.
JANA
Moja majka je luda, odmah u kafanu i slavlje. Poslovni partneri koji su mi pomogli u Rusiji priilikom operacije su tu i naravno moja majka koristi poslovnu večeru da napravi slavlje. I oni su zaprepašćeni mojim oporavkom. I idemo u ludilo.Tu su svi, ...Ne nisu svi newma njega, Darka ...hmmm šta li ovi spremaju, nešto se dešava.
Zabavljamo se, veselimo, radujemo u nekom trenutku primetim da mi nema oca.Pogledam u majku koja se veseli.Priđem joj polako.
- Mama, gde je tata, Darko?
- Ma tu su negde. Ne brini se. Usrećila si me najviše na svetu.
- Dobro mama.
Hmmm, i ona krije vešto ali ne od mene.Neka saznaću. Znam da moja majka me štiti od svega, ali sam uvek znala sve. Moja "divna" baba, očeva majka se potrudila da mi sve nabije na nos, svesna sam da je sprečavala moje lečenje.Većim delom sam krila od oca koliko puta je sabotirala i oterala terapeuta da nemam vežbe. Pogotovo dok sam bila mlađa.Kasnije su je deda i tata otkrili iako moja majka je svo vreme znala, nikad nije rekla ocu.Opet nekako je on to znao. Koliko puta je on rekao svojoj majci da prekine, da će je smestiti na lečenje ako ne prestane. Sve se malo promenilo onog trenutka kad se počelo govoriti o mojoj mogućoj smrti, i da će u tom slčučaju ona biti jedini krivac. I deda se uključio u kontrolu mojih vežbi, dolazaka u kuću osoba koje nisu poželjne. Pakao se malo smanjio i moram to reći, "na sreću" umrla je ubrzo.
I možda ću zvučati surovo, ali drago mi je što je bar poslednju godinu života provela na način na koji sam ja živela ceo svoj život. I na neki način bilo mi je žao, jer biti invalid i zavisiti od drugih je nešto najgore što može čoveka zadesiti. Moja bolest, stanje je greška lekara , a ona ...pa ona je dobila po zasluzi od Boga.Onog trenutka, kad je moj otac zapretio da će je smestiti na lešenje nju je pogodio manji moždani udar.
Gledala sam kako gleda u moju majku, mržnja je izvirala iz svakog pogleda,opet moja majka je zaposlila ženu da brine o njoj. Tražila je da mama brine o njoj, naravno da nije htela. Ustvari nije mogla jer se davno zaklela, tokom jedne njihove rasprave da neće je gledati.I zaklela se u decu.Moja majka se nikad nije klela u decu ali kad to uradi, onda nema šanse da ih pregazi.
Zato razumem sreću moje majke, ovo je čekala 25 godina, pakao je sa osmehom izdržala i zaslužila je ovu radost.Polako sam joj prišla i poljubila je. Njen osmeh se orio. Nakon nekog vremena otac je bio tu a i Darko. Nešto posle ponoći otišli smo kući. Ono što nismo znali je da je u našoj kući bio Milanov otac, čika Damir. I da su teta Dana i on ponovo zajedno. Ono špto nisam znala je da će od sutra sve dobiti nov pravac, pa i moja ljubav...
DRAGI MOJI, MA GDE BILI , U BILO KOJOJ ZEMLJI, KONTINENTU OSTANITE KUĆI I BUDITE MI ZDRAVO!!!
YOU ARE READING
Jutarnje svetlo moje tame
RomancePriča o prelepoj i neobičnoj ljubavi Jane i Milana.Ljubav mladića i njegova upornost da dokaže da hendikep nije prepreka za pravu ljubav... Zahvaljujem VecnoKraljicaDrame na ovom prelepom coveru...