30. deo

812 48 0
                                    

- Gde si ti ceo dan? I gde su ove dve ? Ja bio po gradu jurio papire i šta me čeka prazna kuća? Ako se opet sa onom tvojom drugaricom šetkaš po gradu,dolazi kući,gladan sam. - vikao je Andrija preko telefona.

- Kao prvo,ne viči na mene. Raspust je,imaju deca pravo da se odmore. A ti ako si gladan,imaš ruke,otvori frižider pa jedi. - rekla je Marija.

- Odmah zovi Helenu i Anu da dođu kući. Moraju da se pakuju. - vikao je Andrija.

- Nije mi jasno šta ti ne razumeš u rečenici da mi ne idemo u Nemačku? - odgovori Marija.

- Moraćete da idete. Ti si mi žena i one su mi ćerke. Nudim vam bolji život. - reče Andrija.

- Da,žena sam ti ali ne još dugo. Rekla sam ti da hoću razvod braka. Nećemo o tome preko telefona. Doći ću uskoro. - rekla je Marija.

- Mama,stvarno se razvodite? - upita Ana kad Marija završi poziv.

- Da mila tako je. Nema drugog rešenja. I vas dve ste primetile da on nije isti čovek. Nisam vam rekla,ali evo sad vam kažem,od prvog se selimo u Beograd. - odgovori Marija.

- Ko se seli u Beograd? - upita Ana.

- Helena će svakako na fakultet a selimo se i nas dve. - odgovori Marija.

- Ti i ja se selimo u Beograd? - iznenađeno uzviknu Ana.

- Da,tako je najbolje. - reče Marija.

- Ali mama,ja idem u školu. - reče Ana.

- Pa ima škola i u Beogradu. - uzvrati Marija.

- Da,ali ovde sam ceo život,imam drugaricu. Šta ćeš ti da radiš tamo? - upita Ana.

- Igor mi je ponudio posao u svojoj klinici. Od prvog ponovo radim i to u svojoj struci. Naći ćeš nove drugarice. Ne brinem se za tebe. - rekla je Marija.

- Ako je tako,onda super. Hvala ti čika Igore,najbolji si. - reče Ana,priđe i zagrli Igora.

- Vi ste sada naši. - reče Igor.

- Mi bismo morale da krenemo. Hajde Ana. - rekla je Marija.

- Nećete ići peške,daleko je. Ja ću odvesti tebe i devojke. Luka će negde ostaviti auto pa će drugi dan doći po njega. Posle toga nas trojica idemo za Beograd. - rekao je Igor svoj plan.

Svi su se složili sa njegovim planom i polako su pošli. Luka je svoj auto ostavio kod Lorenine kuće.

- Da li ćete biti u redu? Da li treba Luka i ja da uđemo sa vama? - pitao je Igor.

- U redu je Igore. Biće sve u redu. - rekla je Marija.

- Da ne poznajem svog tatu rekao bih da muva tvoju mamu,ovako ne znam šta da kažem. Poznaju se par sati a kao da se znaju godinama. - rekao je Luka tiho Heleni.

- Hajde Luka,ne lupetaj. Njih dvoje su ozbiljni ljudi. - rekla je Helena.

- Helena,bojim se. - rekao je Luka.

- Čega? - upita Helena.

- Mislim da će se moji razvesti. Oni već dugo nisu skladan par. Mislim jesu,ali pred ljudima. Tata je ugledan doktor i ne trebaju mu takve priče. On je nekada mamu jako voleo čak se usprotivio svojoj porodici zbog nje. Ona je bila drugačija,promenila se,ne znam zbog čega. Tata joj daje sve što poželi i sama si čula koliko je novca potrošila ove godine. To je stvarno previše i ja sam se zapanjio kad sam čuo. Tata se jako naljutio i ima pravo. Posle 22  godine i toliko ljubavi koju joj je pružio ona njega pita da li je vara? - objasnio je Luka.

- To nije lepo ali mogu pričati. Ne znači da će se razvesti. Ne misliš valjda da će moja mama rasturiti brak tvojih roditelja? - upita Helena.

- Ne ljubavi,nisam to rekao. Biće ono što će biti. Ne mogu sad o tome da razmišljam. - reče Luka.

Svi su se ispozdravljali i momci su krenuli put Beograda. Petar se smestio na zadnje sedište i ubrzo zaspao.

- Tata,šta kažeš za teta Mariju? - upita Luka.

- Šta šta kažem? - odgovori Igor nekako nespremno.

- Ceo dan si pričao sa njom. - reče Luka.

- Pa s kim sam mogao da pričam? Sa malom Anom? - odgovori Igor.

- Drugačija je od mame je l' da? - upita Luka.

- Reklo bi se dosta drugačija. - odgovori Igor.

- Da nisi oženjen,da li bi ti sviđala? - nastavi Luka sa pitanjima.

- Šta? Ja sam na sudu? Ti si sudija? - brecnu se Igor.

- Daj tata,opusti se. Meni možeš verovati kao što ja verujem tebi. Zato sam ti rekao i želeo da budeš uz mene danas i hvala ti puno za to. Znaš,dugo te nisam video tako opuštenog i nasmejanog kao danas. - rekao je Luka.

- Hvala tebi sine što mi veruješ. To sam oduvek želeo,da imaš potpuno poverenje u mene.

Bogatstvo nije novac (Završena)Hikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin