5. Dio

337 11 0
                                    

Ana Pov
ANDREJ: Neću
JA: Budi sretan što te nisam ošamarila unutra
ANDREJ: Ljubomoran sam, ljubomoran Ana
JA: Pa nemoj biti, ne želim to
ANDREJ: Oprosti
JA: Pusti me sada
-Okrenem mu leđa i uputim se prema parku, ljutito sjednem na klupu vikajući
JA: Oh koji je to kreten, majmun! -Odjednom me preplaši posve nenadani glas iza mene
XX:Mora da je netko puno toga skrivio kada ga tako lijepa djevojka naziva tako ružnim nazivima
-Nakratko se nasmijem, te pogledam u stranca, koji je, čini se, bio mojih godina
JA: Ma samo sam imala malenu raspravu sa prijateljem, ništa ozbiljno, oh i to na moj rođendan, divno
XX: Oh, pa onda sretan rođendan
JA: Hvala ti
XX: Inače, ja sam Leon
JA: Ana drago mi je
LEON: Pa, hoćeš li možda prošetati samnom, ako ikako mogu da te oraspoložim?
JA: Pa, zapravo baš te i ne poznajem, oprosti
LEON: Ma, nema veze, moja krivica, ako sam tebe sada preplašio, ne znam kako ću onda upoznati nove ljude na fakultetu koji me čeka
JA: Na koji fakultet ideš?
LEON: Na jedini privatni ovdje
JA: Oh stvarno? I ja sam upala ondje
LEON: Pa Izgleda da ćemo se onda viđati češće
JA: Izgleda
LEON: Onda se vidimo još
JA: Vidimo se
-Vratim se na zabavu i nastavim plesati i zabavljati se, pokušavajuči ne misliti na onaj prijašnji incident sa Andrejom, on je jednostavno takav, ne mogu ja tu ništa. Još je sutra i prvi dan fakulteta, ne znam kako ću se ustati, morat ću uključiti najmanje petnaest alarma.

Ne dam te - ZavršenaWhere stories live. Discover now