163. Dio

158 1 0
                                    

163
-Andrej Pov
-Sjedio sam u boravku i razmišljao o svemu. Začuo sam kucanje na vratima, iskreno nije mi se dalo otvarati, ali netko je bio baš uporan, pa sam se stoga ipak ustao i otvorio, a ispred vrata stajala je Ana.
JA: Pa ti si se sjetila da imaš kuću?
-Pogledala me nekim čudnim pogledom, ne mogu to objasniti, kao da se srami sama sebe. Ušla je unutra i plačući rekla.
ANA:Žao mi je Andrej, ja, ja ne znam što mi je bilo
JA: Ako me nisi voljela, nisi morala ovo da napraviš
ANA: Voljela sam te Andrej, i još uvijek te volim!
JA: Pa stvarno si to dokazala
ANA: Žao mi je
JA: Ne ispričavaj mi se, ne ispričava se kada se napravi nešto što si znala da nije ispravno. Ispričava se kad učiniš nešto što nisi znala da je pogrešno.
ANA: Mogu li samo nešto da ti kažem?
JA: Ne, ne možeš! Kad si mogla sve, ti nisi. Sjebala si, sada ne možeš ni to nešto.
ANA: Stvarno mi je žao
JA: Gotovo je Ana
ANA: Nemoj mi to govoriti
JA: Gotovo je, idi doma
-Skupila je svoje usnice i rukavom obrisala svoje lice natopljeno suzama. Zagrlila me dok sam ja samo nepomično stajao i rekla
ANA: Ti si moj dom

Ne dam te - ZavršenaWhere stories live. Discover now