182. Dio

162 2 0
                                    

Ana Pov
-Nakon svih ovih bolnih događanja, doktor mi je u ruke dao prelijepu malu djevojčicu. Imala je prelijepe plave oči. Doktor je pozvao Leona unutra. Ušao je i uzeo ju u ruke. Bio je oduševljen njome. Cijelo vrijeme sam razmišljala o tome kako je Andreju tamo vani.
JA: Pozovi Andreja
LEON: Ma zašto?
JA: Zato što želim da vidi to dijete
LEON: Iz kojeg razloga? Pa to je moje dijete
JA: Leone, imaš li ti imalo srca? Stavi se na njegovo mjesto. Zauvijek ću te zamrziti ako ga sada ne pozoveš
-Napravio je neku facu, vratio meni Hanu i otišao po Andreja. Vratio se s njim i rekao
LEON: Izaći ću na kratko.
-Andrej je samo gledao u nju
ANDREJ: Kako se zove?
JA: Hana
ANDREJ: Smijem li ju uzeti?
JA: Smiješ
-Kada ju je uzeo, ona se nasmijala, a njemu su oči zasuzile no ipak se nasmijao.
Gledala sam u njega i nisam mogla opisati koliko mi ga je žao, koliko on slomljeno izgleda.
ANDREJ: Nn ne mogu, ne mogu
-Vratio ju je i brzo izašao.

Ne dam te - ZavršenaDonde viven las historias. Descúbrelo ahora