16 dio

444 21 11
                                    

Ponovo jutro. Mrtva sam. Bar mislim tako. Ne mogu se ni pomjeriti od umora. Noć je bila burna,naravno zbog mog predugačkog jezika koji je po prvi put bio koristan. Sinoć sam iskoristila tu moć koju sam imala i probudila sam zvijer zvanu Marco. Ni trenutka mi nije bilo žao,čak naprotiv ,uživala sam. Prešao je sve granice normalnosti i luđački me imao. Njegove oči su poprimile neku tamno- plavu boju koja je izazivala ogromnu buru u meni. Svaki trenutak,svaki dodir,svaki poljubac sam popila kao čašu viskija. Nemoguće je opisati taj osjećaj koji je izazvao u meni. Nije više tražio dozvolu ni za šta,imao me grubo i agresivo ,a ja se naravno nisam bunila. Izbrisala sam granice u njegovoj glavi i nesvjesno sam ga koristila kao marionetu. Sada upravo leži pored mene i izgleda tako zanosno čak i ovakav dok spava. Razbarušena kosa mu leti na sve strane lica i pomalo sakriva njegove savršene trepavice koje su perfektne dužine. Zraci sunca padaju po ostatku njegovog lica i i izražavaju njegov vrat koji bih sad rado zagrizla. Pogled mi polako pada prema njegovom bogovski građenom tijelu. Šta bih sada sa tobom...

- Da li ćeš nastaviti da buljiš ili ćeš me zaskočiti? Upitao me zabavljeno.

- Hmm da razmislim.. Pošto mi pripadaš prema zakonu,iskoristiću te na sve moguće načine,a onda ću razmisliti. Možda nađem nekog boljeg pa te zamjenim. Podrugljivo kažem. On me pogledao onim svojim zagonetnim pogledom i znam da nešto smišlja.

- Zašto me tako gledaš? Prestani ili ću... Kažem mu nervozno jer nemam pojma šta će sad da uradi.

- Šta ćeš? Upitao me,a ja sam samo okrenula glavu u stranu. Nisam znala šta da mu kažem.

- Tako sam i mislio. Ponosno se nasmješio i pomjerio se u sjedeći položaj. Meni đavo nije dao mira i zaskočila sam ga. Iznenadio se i progovorio je kroz poljubac.

- Ako je ovo kazna onda ću da stalno pravim probleme. Sad ćeš ti da vidiš kakve probleme ću ja tebi da napravim. Zagrebala sam jako kožu na njegovim ramenima i ostavila sam ožiljke.

- Označavaš me. To mi se sviđa. Štaaa? Molimmmm? Sviđa mu se to. U đavla,moj plan se izjalovio. Moram da smislim nešto drugo. Ustala sam i samo sam se nevino nasmješila. Zbunjeno me pogledao i moglo se tu osjetiti i malo bijesa.

- Ponovo se igramo,a mislio sam da smo prevazišli tu fazu.

- Očigledno nismo. Bijesno sam ušla u kupatilo i stala pod tuš. Ispiram iz glave sve scenarije koji se mogu desiti. Izbaci me iz takta u sekundi,stvarno ne mogu da vjerujem. Kad sam shvatila da voda postaje hladnija izašla sam. Više nije bio u sobi,pa logično,čim se pojavi problem on pobjegne. Obučem se i spustim se u kuhinju. Naravno Marchello je tamo i odmah mi je popravio raspoloženje.

- Oo gospođo pa Vi ste živi,mislili smo da ste u zemlju propali. Šaljivo se nasmijao i pružio mi je šoljicu kafe.

- Hah bitno da ste Vi na površini zemlje i sve je u redu. Počeli smo jutro kao i uvjek smijehom i šalom.

- Da li je istina da još uvjek nemaš djevojku?

- Istina je,nedostatak slobodnog vremena je učinio svoje. Sve moje veze su počinjale i završavale u jednoj noći,i to ti je to.

- Brate treba da se više smiriš,nađeš neku djevojku i ohladiš malo. Život će ti proći u trenutku i pokajaćeš se što si sam.

- Izvini Marijo Terezijo,prosvetiteljice moja nisam te prepoznao. Prasnula sam u smijeh i nisam mogla stati. Bukvalno sam se gušila na ovo " Marijo Terezijo" on nije normalan. Nas dvoje se zajebavamo dok na vratima zvoni zvono. Nismo ni shvatili koliko smo se glasno smijali. Ispred vrata je stajao paket. Očigledno je bio za Marca ali sam ga ipak otvorila. Unutra je bio neki dokument na turskom. Jebote znam srpski,francuski,italijanski,španski,engleski,njemački,arapski i ruski,a turski me nikad nije privlačio. Eh da sam ga bar učila sad bih znala ovo pročitati. Zatvorim kutiju bez ijednog traga otvaranja i stavim je na sto. Zanimalo me šta piše,nešto me grizlo iznutra.

- Ko je to bio? Marchello je pitao sa onim svojim širokim osmjehom.

- Poštar,isporučio je neki paket. Moram reći istinu jer će oni uvjek sve saznati.

2h kasnije

Šta piše na tom papiru? Jedino što sam prokontala je na početku DNA i to je to. Koje je objašnjenje za ovo? Šta ako...ma nee,umišljam. Skrenula sam misli knjigom koju sam čitala baš dugo. Na kraju sam zaspala od umora ,a i od nervoze,mučilo me pitanje - Čiji je to nalaz?

Marco P.O.V.

Ovo mafija me sve više ubija i smara ali drži me samo jedna stvar. Kući me čeka žena koja me voli i pripada samo meni i nikome drugom. Dilara se utišala sa prijetnjama i ništa o njoj nisam čuo mjesecima. Hvala Bogu sve sam ostalo riješio za sigurnost one koju volim. Nema te stvari koju ja ne bih uradio za nju. Nadam se da će nam ova sreća i mir potrajati što je duže moguće,a potrudiću se da tako i bude.

Toskana , ti i ja (ZAVRŠENA)Where stories live. Discover now