8

4.4K 157 10
                                    

《LAVOVA PERSPEKTIVA》

Lezim na krevetu i san prosto nece na oci, ne znam da li da placem ili da se smijem... Pavle je stvaran, ona ce mi noc koju smo imali pominjati kad god kazem da sam joj brat. Dodjavola polu svjesno sam spavao sa njom, trezan ne bih ali pijan sam bio i uradio sam ono o cemu sanjam od kako sam shvatio car zaljubljenosti.  Odrekla bi me se porodica da sazna za ovo, od toliko zena ja bas poludim za onom koja je zabranjema po svakoj osnovi.  Ceo zivot sam zaljubljen u nju i jasno je da sam uzivao samo je posle uzivanja jako tesko biti "brat"...

Posle... nema kajanja prosto narodski receno.

(***)

-" E ne moze, prvo dorucak! AJDE HELENA!"

Majka se prodere, a Helena sanjiva krene prema stolu. Ta bijela spavavica u meni probudi svaki atom ali vjetsto prikrijem to gledajuci ispred sebe.

-" Dobro jutro"

Nastavim gledati ne zeleci ni da je pozdravim, kome se inatim ne znam...

-"  Nemoj da zaboravis rucak u 17h"

Otac me opominje...

-" Moram krenuti sad,vidimo se onda veceras"

Ustao sam i pokupio kljuceve nakon cega udjem u svoje auto ali kucanje na prozor me prekine u namjestanju pojasa i muzike.

-" Majka je rekla da ne zaboravis poslati ujni neki e-mail"

Samo sam klimnuo glavom te kad krenem zatvoriti prozor cujem je.

-" Ljut si za moju recenicu sinoc?"

-" Nisam, upravu si brat ne jebe sestru"

Ponovim iste rijeci.

-" Ocigledno je da ce to biti nasa prepreka jer ta noc ne mozemo da zaboravimo. U vazduhu se osjeti da se sve sa nama promjenilo"

Kazem te je pogledam dok ona spusta pogled na pod.

-" To mi je izletjelo... Znam da samo brines ali Pavle je divan momak i... i vjeruj mi kajem se za sinoc tako glupa recenica je izasla iz mojih usana bez razloga."

Zasto imam prokletu nervozu svaki put kad kaze Pavle!?

-" Nauci da se javis na telefon kad te pozovem jednom u godinu"

Drsko kazem i dam gas pre nego mi odgovori. Dodjavila sta sam uradio zasto sam morao bas toliko da pogrijesim. Zeleo sam samo uci u svoju kancelariju da bi me tisina smirila i dozvala moju izgubljenu pamet.
Puno posla zatrpa moje misli o Heleni, ali kad alarm zazvoni da je vreme da krenem kuci kako bih stigao na taj rucak cuveni izadhnem.

-" sta je tu je..."
Kazem poprilicno jasno te krenem prema autu. Vozio sam sporo, nadajuci se da me nece pozvati neko od njih, ali se prevarim. Naravno da nijesu zaboravili.

-" Krenuo sam, dolazim za 2 minuta"

Javim se Sergeju pre nego pocme sa kritikama kako sam zaboravio, kako trebam na godisnji i ostale svakodnevne kritike koje mi uputi na  racun mog posla. Naravno crveni auto je vec bio parkiran ispred, isti onaj koji je sinoc dovezao Helenu.

-" Stigao sam"

Kazem dok ostavljam sako te prodjem do dnevnog boravka gde ugledam momka,malo nizeg od mene, zgoljavog i ocajnog. Ni malo mi se ne dopada taj pogled ni taj lazan osmijeh kad me ugleda ali ostanem miran.

-"Ja sam Lav"

-" Pavle, Helena mi je mnogo pricala o tebi"
Klimam glavom i zauzimam mjesto  ispred Helene. Nasmijana je i ne obrace paznju na mene.    Bilo bi pametno kad bih uradio isto.

Moja Jedina Where stories live. Discover now